Medica Jadertina, Vol. 49 No. 3-4, 2019.
Pregledni rad
Eozinofilni kolitis
Dora Bonacin
; Klinički bolnički centar "Sestre milosrdnice", Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za gastroenterologiju
Dražen Zekanović
; Opća bolnica Zadar, Služba za interne bolesti
Neven Ljubičić
; Klinički bolnički centar "Sestre milosrdnice", Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za gastroenterologiju
Sažetak
Zbog nedefiniranih kriterija dijagnostike i velikog broja sekundarnih uzroka eozinofilije kolona, ova je bolest često kasno prepoznata. Bolesnici se prezentiraju s nespecifičnim simptomima, kao što su abdominalna bol, proljev i gubitak na težini, a klinička slika ponajviše ovisi o dubini infiltracije stijenke eozinofilima. Eozinofilni kolitis ima bimodalnu dobnu distribuciju s najčešćom pojavnosti u novorođenčadi i mlađoj odrasloj populaciji. Točan uzrok ove bolesti nije poznat. Dok je u novorođenčadi to najčešće IgE posredovan odgovor na kravlje mlijeko i proteine soje, u odraslih je najčešće rezultat CD4 Th2 odgovora. Endoskopskim pregledom zamijećene promjene stijenke kolona nespecifične su, uslijed čega je potrebna biopsija za potvrdu dijagnoze i isključenje drugih mogućih bolesti. Upalne bolesti crijeva, lijekovi, paraziti, autoimune bolesti vezivnoga tkiva, te idiopatski hipereozinofilni sindrom, mogu stvoriti sličnu kliničku i histološku sliku bolesti, zbog čega je eozinofilni kolitis primarno dijagnoza isključenja. U djece je bolest nakon uvedene dijete samolimitirajuća, dok je u odraslih potrebno dugotrajno liječenje s obzirom na to da je bolest kronična tijeka s razdobljima remisije i relapsa. Najučinkovitijom se pokazala kortikosteroidna terapija, a u slučaju teških refraktornih stanja i razvoja steroidne ovisnosti, uvodi se imunosupresivna terapija.
Ključne riječi
eozinofilni kolitis; biopsija; kortikosteroidna terapija
Hrčak ID:
234928
URI
Datum izdavanja:
11.3.2020.
Posjeta: 2.102 *