Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/94kl4czvdm
Ljubav Božja kao odvratiteljica od zavodljivih napasti u Kanižlićevoj Svetoj Rožaliji
Ivan Missoni
; Krste Hegedušića 6, Samobor, Hrvatska
Sažetak
Cilj ovoga rada jest proučiti svrhu i funkciju alegorijske figure Ljubavi Božje (također zvane Ljubavlju Nebeskom) u epskom religioznom spjevu Antuna Kanižlića Sveta Rožalija, panormitanska djevica napisanom najvjerojatnije 1759., a objavljenom posmrtno 1780. Ona se višestruko ukazuje Rožaliji tijekom svetičina boravka na osami, u pećini, te je krijepi, štiti i odvraća od brojnih napasti (kao što su Paklena Napast, Ispraznost Svijeta te vila Razbluda i njen sin Ljubićak)pomažući joj da ustraje u svom pustinjačkom duhovnom rastu i nadvlada sve poteškoće koje je more. Kojim se retoričkim metodama i uvjeravanjem pritom služi kako bi privoljela Rožaliju da joj se pokori te kakve pjesničke slike priziva crpeći iz bogatog srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog kolektivnog kršćanskog imaginarija, kanim utvrditi i razložiti u ovom radu. Ljubav Božju usto analiziram ne samo kao teološki koncept, jamstvo božanski uređenog svijeta i sustava vrijednosti, već – što je možda bilo zanemareno u dosadašnjoj književnoj teoriji i kritici – prvenstveno kao emociju, i to od vrhovnoga značaja (Bog je ljubav, 1 Iv 4, 8; 4, 16).
Ključne riječi
Kanižlić; Sveta Rožalija; Ljubav Božja; emocije; barok; religija; isusovci; poema; retorika.
Hrčak ID:
235573
URI
Datum izdavanja:
31.12.2019.
Posjeta: 1.219 *