APA 6th Edition Medina-Montes, A., Hernández-Herrera, D., Beltrán-Herrera, J. i Montes-Vergara, D. (2020). Genetic diversity of the Colombian Creole donkey in the Department of Sucre. Veterinarska stanica, 51 (6), 611-619. https://doi.org/10.46419/vs.51.6.2
MLA 8th Edition Medina-Montes, Adrian, et al. "Genetic diversity of the Colombian Creole donkey in the Department of Sucre." Veterinarska stanica, vol. 51, br. 6, 2020, str. 611-619. https://doi.org/10.46419/vs.51.6.2. Citirano 08.03.2021.
Chicago 17th Edition Medina-Montes, Adrian, Darwin Hernández-Herrera, Javier Beltrán-Herrera i Donicer Montes-Vergara. "Genetic diversity of the Colombian Creole donkey in the Department of Sucre." Veterinarska stanica 51, br. 6 (2020): 611-619. https://doi.org/10.46419/vs.51.6.2
Harvard Medina-Montes, A., et al. (2020). 'Genetic diversity of the Colombian Creole donkey in the Department of Sucre', Veterinarska stanica, 51(6), str. 611-619. https://doi.org/10.46419/vs.51.6.2
Vancouver Medina-Montes A, Hernández-Herrera D, Beltrán-Herrera J, Montes-Vergara D. Genetic diversity of the Colombian Creole donkey in the Department of Sucre. Veterinarska stanica [Internet]. 2020 [pristupljeno 08.03.2021.];51(6):611-619. https://doi.org/10.46419/vs.51.6.2
IEEE A. Medina-Montes, D. Hernández-Herrera, J. Beltrán-Herrera i D. Montes-Vergara, "Genetic diversity of the Colombian Creole donkey in the Department of Sucre", Veterinarska stanica, vol.51, br. 6, str. 611-619, 2020. [Online]. https://doi.org/10.46419/vs.51.6.2
Sažetak Cilj ove studije bio je procijeniti genetsku raznolikost kolumbijskog kreolskog magaraca iz odjela Sucre koristeći molekularne markere tipa RAM-a (engl. Random Amplified Microsatellites). U 100 jedinki iz pet podregija odjela izlučeno je DNK, a pomoću PCR-a amplificirano je pet primera RAM-a. Pronađene su 291 trake, prosječno 11,96±1,45 po primeru, najveća vrijednost u CCA (18±2,23), a najniža u TG i GT (8,8±0,44). Najviši polimorfni primer (88,09±10,91 %) i s najvišim He (engl. heterozygosity value (0,376±0,021) bio je CA, dok je najniži bio GT (0,341±0,076 i 0,101±0,040). Intrapopulacijska analiza pokazala je prosječno 66,50±1,72 pojasa, od kojih je 89,86±24,04 % bilo polimorfno. Subpopulacija Gulf of Morrosquillo (GO) imala je najveći broj opsega (63±3,84), a najmanju je pronašla u Mojana (MO) (48±2,88), međutim, najveću vrijednost polimorfnih lokusa (81,16 %) i He (0,335±0,022) pronašli su u subpopulaciji Montes de María (MM), koja je najraznolikija. Ustvrđena prosječna genetska raznolikost iznosila je 0,351±0,021 za cijelu populaciju. Analiza populacijske strukture pokazala je 10 % odstupanja između subpopulacija, s vrijednosti FST-a od 0,17±0,01 (P<0,05). Genetske udaljenosti između subpopulacija pokazale su da su MO i GO najdalje. RAM markeri učinkoviti su za procjenu genetske raznolikosti kreolskog magaraca, ova kreolska pasmina ima visoke vrijednosti genetske raznolikosti, MM subpopulacija je najraznolikija, pronađena genetska struktura može biti rezultat prirodnih geografskih barijera između podregija.