Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.17794/rgn.2020.3.1

RAZINE SUMPORA, METALA, POLUMETALA, RADIOAKTIVNOSTI I CITOTOKSIČNOSTI U KRŠKIM ISPUSTIMA VODE IZ NAPUŠTENIH RAŠKIH UGLJENOKOPA (SJEVERNI DIO JADRANSKOGA MORA)

Gordana Medunić ; University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Geology, Zagreb, Croatia
Damir Bucković orcid id orcid.org/0000-0003-1606-6429 ; University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Geology, Zagreb, Croatia
Andreja Prevendar Crnić ; University of Zagreb, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb, Croatia
Tomislav Bituh ; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Višnja Gaurina Srček ; University of Zagreb, Faculty of Food Technology and Biotechnology, Zagreb, Croatia
Kristina Radošević ; University of Zagreb, Faculty of Food Technology and Biotechnology, Zagreb, Croatia
Mladen Bajramović ; Istrian Coal Mines Raša (IUR), Raša, Croatia
Željka Zgorelec ; University of Zagreb, Faculty of Agriculture, Zagreb, Croatia


Puni tekst: engleski pdf 3.045 Kb

str. 1-16

preuzimanja: 623

citiraj


Sažetak

Pridobivanje raškoga ugljena u Istri (SZ Hrvatska) trajalo je gotovo 400 godina, sve do 1999. godine. Raški ugljen poznat je po iznimno visokim koncentracijama organskoga sumpora te visokim razinama selena, urana, vanadija i molibdena. Otprije je poznata toksičnost selena na primjerima goveda i ovaca. Za ljudsko zdravlje selen je od presudne važnosti, ali u povišenim je količinama štetan. Procjenjuje se da je još 4,4 milijuna tona raškoga ugljena ostalo pod površinom, unutar marinskih karbonatnih stijena. Područje istraživanja pripada obalnome krškom pojasu Jadranskoga mora. Na nekoliko mjesta nalaze se ispusti podzemne vode iz napuštenih rudnika ugljena (engl. CMD), gdje ta voda desetljećima izbija van na površinu te se izravno ulijeva u lokalne vodotoke i na kraju u Raški zaljev. Stoga su uzeti uzorci vode prirodnoga krškog izvora, morske vode Raškoga zaljeva, komunalne otpadne vode te CMD. U uzorcima su izmjerene koncentracije sumpora, odabranih metala i polumetala (glavnih, sporednih i u tragovima), radioaktivnost te citotoksičnost. Izvorska voda, koja nije u dodiru s CMD-om, poslužila je u referentne svrhe. Njezine odgovarajuće vrijednosti Se, U, V i Mo (μg/L) bile su sljedeće: 1,09, 0,75, 1,37 i 2,04. Međutim, odgovarajuće razine tih četiriju elemenata (μg/L) bile su povišene u ostatku uzoraka vode: 10,9, 10,8, 4,60 i 33,1. Razina sumpora u vodi bila je niska. Ukupne beta aktivnosti CMD-a i vode Raškoga zaljeva iznosile su 235 i 1320 Bq/m3, čime nije bila premašena dopuštena vrijednost od 2000 Bq/m3. Citotoksičnost nekoliko odabranih uzoraka vode nije se pokazala statistički značajnom. Velike količine vode podrazumijevaju transport prilično velikih količina Se i U te njihovo taloženje u Jadranskome podmorju. Zbog složenosti krške hidrogeologije nužno je istražiti obrasce cirkuliranja selena i urana na spomenutome području.

Ključne riječi

ispusti vode iz rudnika Raškoga ugljena; voda; selen; radioaktivnost; citotoksičnost; krš

Hrčak ID:

241428

URI

https://hrcak.srce.hr/241428

Datum izdavanja:

21.7.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.606 *