Izvorni znanstveni članak

Vesna Girardi Jurkić ; Università di Zagabria Centro internazionale di ricerche archeologiche Brioni-Medolino

Sažetak

Pocetkom 16. st. Pietro Martire di Anghiera prvi u svom djelu spominje
pulski amfiteatar smatrajuéi da se radi o velikom kazalistu. Arhitekta
Sebastiano Serlio u djelu "Trattatura di Architetura" iz 1551. prvi
detaljnjije opisuje gradevinu koja "ima vanjsko krilo i cetiri tomja".
Najiscrpnije je izmedu 1545. i 1550. g. pulske anticke spomenike
proucavao mletacki renesansni arhitekt i teoreticar Andrea Palladio,
cije je crtde medu kojima su i oni arnfiteatra objavio 1958. Giangiorgio
Zorzi. U likovnim, kartografskim i pisanim djelima 16. i 17. st. (G.F.
Camotio, G. Rosaccio, I. Jones, 1. Lipsio, J. Spon, G. Wheler, V.
Coronelli) sacuvani su podaci o pulskom amfiteatru.
Scipione Maffei u djelu "Degli Anfiteatri e singolarmente del
Veronese" 1731. g. donosi crtd kamenog plasta amfiteatra u Puli,
smatrajuéi da je unistena unutrasnjost bila sagradena od drveta.
Sredinom 18. stoljeéa vedute gradevine izraduju slikar J. Stuart i
arhitekt N. Revett. Medutim prvi koji je prisao istrazivanju ove
rimske gradevine sa stanovista znanstvenih kriterija bio je Gian
Rinaldo Carli, koji je vrsio arheoloska iskapanja J 750. g. i s V.
Donatijem i F. Monacijem izradio tloris, obavio razna mjerenja i
izvrsio numeraciju lukova kamenog plasta, te rezultate objavio u
opseznom djelu "Relazioni delle scoperte fatte nell'Anfiteatro di
Pola". U iduéih pedesetak godina likovno i teoretski razmatraju
pulski amfiteatar graficar G. Piranessi, arhitekta R. Adam, slikar
Ch.L. Clérisseau, arheolog J. Winckelmann, graficar L.F. Cassas,
slikar P. Fabris i arhitekt Th. Allason.
Istrazivacki radovi u pulskom amfiteatru provodio je najpoznatiji
klasicisticki arhitekta Pietro Nobile po zelji i o trosku marsala
Marmonta 1814. g., zatim od 1814. g. po nalogu cara Franje Josipa
l. P. Nobile je vrsio arheoloska iskapanja (sistem gledalista, razina
borilista, unutrasnji cirkularni hodnici, narnjena tomjeva i dr.) i
Ciséenje gradevine, te parcijalnu restauraciju amfiteatra uocavajuéi
izvorni izgled i funkciju. Kompletirao je osteéene lukove prvog reda
plasta na suprotim stranama duze osi. U zakljucnom izvjeséu 1818.
g. navodi da je prepustio izradu arhitektonskih snimaka F. Briiynu.
Godine 1818, 1820 i 1831. u Puli je boravio arheolog Giovanni
Carrara koji je iskopao podzemne prostorije amfiteatra.
Koristeéi tada poznate podatke o amfiteatru, u razdoblju od
1820. do 1822. provodio je istrazivanje kanonik Pietro Stancovich,
koji je u djelu "Dello Anfiteatro di Pola" teoretski i prakticki
sublimirao znanje postavljajuéi tri teze o naCinu i vremenu gradnje
amfiteatra. Dao je do tada najcjelovitiju interpretaciju amfiteatra
temeljem vlastitog znanja i sagledavanja gradevine, ali bez znacajnije
dokumentacije koja mu nije bila dostupna. U drugoj polovici i
krajem 19. stoljeéa amfiteatrom se bave graficar A. Tischbein,
putopisac C. Yriarte, arhitekta Chabrol i konzervator R. Weisshaupl.
Istrazivanje unutar i u okolici amfiteatra provodi od 1912. g.
konzervator Anton Gnirs. Od 1925. do 1934. g., kada je
rekonstruiran dio sjedista za gledatelje i postavljena betonska ploca
za oddavanje politickih manifestacija i kulturnih spektakala, o
amfiteatru brinu arhitekti V. Donna i G. Brass, konzervatori
arheolozi A. Degrassi, G. Brusin i B. Forlati Tamaro.
M. Mirabella Roberti bavi se proucavanjem, istrazivanjem
rekonstrukcijom amfiteatra 1933., 1936.-1939. i 1942. g. TumaCi u
djelu "L'Arena di Pola" tri faze izgradnje amfiteatra (Augustovu,
Klaudijevu i Titovu) politickim i gospopdarskim razlozima. Kroz
pokusaj identifikacije razlicitih tehnika gradnje i stilske dekoracije
trabeacija i kapitela daje i dataciju. Znacajno je spomenuti da je
Mirabella s arhitektom A. Grimanijem 1939. g. vrsio nova mjerenja
amfiteatra na osnovu kojih je E. Trolis koncipirao arheoloski reljef
i studiju rekonstrukcije. Temeljem ovih podataka koncipirano je i
povijesno-kulturno izdanje "Amfiteatar u Puli" S. Mlakara, koji je
od 1947. g. vrsio samo manja restauratorsko-konzervatorske radove
poradi oddavanja spomenika.
Zabiljezena geodetska mjerenja amfiteatra koja su vrsili su A.
Broch (1909.), V. Petkovié, M. Brukner i M. Lojen (1959.-1960.)
govore o elipticnom obliku amfiteatra, a V. Krizmanich (1975.-1977.)
izracunbom dolazi do policentricne kruznice. U razdoblju od 1960.
do 1961. A. Faber i Z. Kozelj sa suradnicima prikupljaju
arhitektonske snimke gradevine, a prvo fotogrametrijsko snimanje
vrsio je K. Smit 1961. g. Trogodisnje kompletiranje fotogrametrijskih
i geodetskih snimaka obavljaju M. Kadi i S. Koren (1977.-1979.).
Godine 1983. Odbor za zastitu, oddavanje i koristenje amfiteatra
Skupstine opéine Pula inicirao je prikupljanje podataka o pulskom
amfiteatru, zapoceli su radovi na izradi detaljnjih arhitektonskih snimaka postojeéeg stanja i vrsene su pripreme za izradu studije izvornog
izgleda gradevine. Iako je studija obuhvaéala cjelovitost amfiteatra,
posebna je paznja bila usmjerena na njegov zapadni dio, te je u
razdoblju od 1984. do 1986. g. arheolog V. Girardi Jurkié izvrsila
sustavno iskapanje i istrazivanje. Tijekom iskapanja zapadnog sektora
amfiteatra, sagledana je gradevinska struktura i nosivost kamenih
blokova pilastara lukova, nacin temeljenja kamenog plasta amfiteatra
i kompletiran je dio arhitektonske dokumentacije gradevine. Praéen
je i istrazen iskop kanala ispod jugozapadnog tornja, koji slijedi
jednim dijelom perimetar zapadnog vanjskog plasta. Kod drugog
tornja iskopan je unutrasnji sistem kanala za oborinsku vodu.
Posebna je paznja posveéena iskopu i istrazivanju nacina gradnje i
funkcija poprecnih temeljnih zidova koji su vezivali vanjski plast s
unutrasnjih dijelom gradevine, formirajuéi tzv. temeljne kazete
supstrukcija gradevine. Ovim arheoloskim istrazivanjem je utvrdeno
da je kamen ugraden u pulski amfiteatar po svojoj namjeni, kao
arhitektonsko-gradevni element, dvojakog znacaja i podrijetla. Jedna
vrsta kamena koristena je za gradnju vanjskog zidnog plasta (rimski
kamenolom "Cavae Romanae" kod Vinkurana), koji se sa 72
monumentalna arkadna luka dize u visinu od cetiri kata. Druga
vrsta kamena koristena je za gradnju i pregradnju njegove
unutrasnjosti, sredisnjeg prostora, kamenih stepenica i redova sjedista
podijeljenih na katove, te podzemnih prostorija i kanalnih prolaza
(kamenolomi kod Raklja).
Uporedo s arheoloskim i drugirn polivalentnirn istraZivanjirna
zapadnog dijela pulskog amfiteatra izradivani su od 1984. do 1986.
arhitektonski snirnci dijelova i detalja ( arhitekt Lj. Dugandzié), koji su
bili podloga za izradu detaljne studije izvornog stanja, valorizaciju,
tretman i idejno arhitektonsko rjesenje rekonstrukcije dijela gradevine
u cilju utilitarnog koristenja arhitekata A. Krizmaniéa, J. i D. Marasoviéa.
Ovaj je projekat takoder valorizirao prostorne vrijednosti spomenika i
razmatrao moguénost suvremenijeg uklapanja amfiteatra u urbanu
strukturu grada Pule uz istovremeno koristenje tako revalorizirane
spomenicke gradevine u turisticke svrhe i kulturne spektakle.

Ključne riječi

Hrčak ID:

242536

URI

https://hrcak.srce.hr/242536

Datum izdavanja:

18.6.2004.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 807 *