Izvorni znanstveni članak

Maria Vidal ; Università di Trieste

Sažetak

U
djelu dalmatinskog lijecnika Giorgia Baglivi-ja (1668-1707) moze se naéi, za razlik:u od onoga
sto je lij ecnicka historiografija dosada tvrdila,jedinstvenu strukturu i cilj, dosljedne zahtjevima
ponovnog osnivanja i obnove lijecnickoga znanja epohe. Glavna svrha djela Depraxi medica,
prvog Baglivijevoga dj eia, jest ta da se utemelji lijecnikovo znanje na principima koji bi
imali apsolutnu vrijednost, s namjerom da se prevlada stanje neizvjesnosti medicine, rastavljene
na mnogostruke doktrine bez zajednicke osnove. Stoga Bagli vi napusta teorijske rasprave
o valjanosti sasvim apstraktnih principa bez empirijskih potvrda, te uocava u klinickom
promatranju autentican temelj umijeéa. Medicina nije teoretsko veé prakticno
znanje, koje se sastoji u prepisivanju promatranih patoloskih pojava prema kategorijama
hipokratske medicine i metodi »nove indukcije« Bacona. Potpuno pristajanje Baglivi-ja uz
Hipokratove teze ne ukljucuje ipak, kao sto se medutim dogada u Sydenhamu, odbijanje
kauzalnog tumacenja registriranih dogadaja, veé vodi novoj koncepciji uloge samih kauzalnih
tumacenja. Ova, prema Baglivi-ju, imaju samo hipotetski karakter i moraju biti u funkciji
lij ecnicke prakse. U De fibra motrice e morbosa, traktat sol idisticke fizio-patologije, Bagli vi
teoretizira antropoidni stroj koji dopusta zakonima mehanicizma redukciju fizioloskih procesa
i pruza hipokratovskim dijagnozama i terapiji kauzalno opravdanje. Zato, cini se da ne
postoji kontradikcija izmed hipokratske prakse i solidisticke teorije: prvoj pripada primat bilo
sa gnoseoloskog stanovista, bilo sa stanovista konkretnog pristupa pojedinom »casusu«; drugoj
Baglivi pripisuje funkciju kauzalnog opravdanja bolesnih pojava cisto hipotetskog karaktera,
koja se moze modificirati u casu kada direktna opservacija opovrgne njezinu valjanost.
U solidistickom sistemu problem uloge i prirode organskih fluida predstavlja jedno od
najtezih pitanja u odnosu na koje Baglivi zauzima razlicite stavove priblizavajuéi se, osobito
u nekim manjim djelima o kemijsko-fizickojanalizi organskih fluida i »vegetaciji« kamenja,
eksperimentalnoj kemijskoj tradiciji Boyle-a i Lemery-a i onoj spagirickoj Paracelsa i Van
Helmonta. Dakle, Baglivijevo djelo pojavljuje se kao znacajan primjer kako »hijatrokemijska
« i »hijatromehanicka« kategorija, preko kojih hi storiografska tradicija tumaci lijecnicke i
bioloske teorije 17. vijeka ne odgovaraju shvaéanju kompleksnosti i artik:uliranog karaktera
medicine tog vijeka.

Ključne riječi

Hrčak ID:

242903

URI

https://hrcak.srce.hr/242903

Datum izdavanja:

12.4.1991.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 448 *