Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.3935/zpfz.70.4.01
Prekogranični platformski rad unutar EU-a: prikrivanje problema neprijavljenog rada
Jean-Philippe Lhernould
; Pravni fakultet Sveučilišta u Poitiersu, Poitiers, Francuska
Sažetak
Većina dostupnih podataka upućuje na to da je neprijavljeni rad uglavnom prisutan u području građevinarstva, obnove i popravaka, čišćenja, čuvanja djece i brige za starije i nemoćne. Mnogi od tih sektora prevladavaju u platformskoj ekonomiji i odnose se na usluge koje platformski radnici pružaju lokalno ili na mjestu korisnika usluge.
Cilj je ovog rada istražiti specifična pitanja koja se javljaju u vezi s prekograničnim platformskim radom glede neprijavljenog rada shvaćenog kao prihod koji je u cijelosti ili djelomično prijavljen u jednoj zemlji s ciljem, odnosno s rezultatom, izbjegavanja primjene pravila druge zemlje.
Složenost pravila EU-a koja se primjenjuju na prekogranične situacije i nedostatak učinkovite razmjene informacija među zemljama članicama povećava rizike s obzirom na ovaj oblik neprijavljenog rada platformskih radnika i iz perspektive socijalnog prava i radnog prava. Glede socijalnog prava, glavni je izazov identificirati mjerodavno pravo socijalne sigurnosti i pravna pravila koja se primjenjuju u slučaju prekograničnog platformskog rada. Premda Uredba (EC) 883/2004 sadržava jasne odredbe o rješavanju sukoba prava, njihova je praktična primjena ponekad vrlo problematična. To objašnjava i rizike neprijavljenog rada: sudionici mogu biti skloni, iako mogu to i nenamjerno činiti, izbjegavanju primjene prava države u kojoj bi prihodi trebali biti prijavljeni. Problemi mogu posebno nastati, iako ne i samo tada, u situaciji kada je platformski radnik zaposlen ili pak obavlja posao u okviru samostalne djelatnosti (samozapošljavanja) istodobno u dvije zemlje članice. S obzirom na radno pravo, rizik neprijavljenog rada posebno se javlja u slučajevima moguće reklasifikacije prekograničnog platformskog rada u radni odnos koji osoba inače obavlja kao samozaposlena. Ako bi ugovor o uslugama retroaktivno bio ocijenjen od strane domaćeg suda kao odnos zasnovan na ugovoru o radu na koji treba primijeniti domaće pravo, platformski radnik koji je registriran kao samozaposlena osoba mogao bi se naći u situaciji neprijavljenog rada.
U radu se raspravlja i o pitanju jesu li odredbe kojima se određuje mjerodavno pravo socijalne sigurnosti prema Uredbi (EC) 883/2004 u skladu s pravilima o slobodnom kretanju usluga. Naime, čl. 56. UFEU-a zahtijeva ukidanje svih zapreka slobodnom pružanju usluga te se s obzirom na to upozorava na dva moguća problema. Prvo, države mogu donijeti stroge mjere u borbi protiv neprijavljenog rada, primjerice propisati određene kazne, te je stoga potrebno procijeniti njihovu usklađenost s pravilima o slobodi kretanja usluga. Drugo, pogreške glede određenja mjerodavnog pravnog sustava socijalne sigurnosti mogu dovesti do neprijavljenog rada te posljedično do financijskih i drugih kazni iako platformski radnik možda nije bio odgovoran za te pogreške. Posljednje je analizirano pitanje jesu li pravna pravila EU-a prema kojima može doći do čestih promjena u pripadnosti određenom sustavu socijalne sigurnosti samozaposlenih osoba koje obavljaju platformski rad previše kompleksna, čime potencijalno potiču neprijavljeni rad.
Ključne riječi
prekogranični platformski rad; neprijavljeni rad; Uredba 883/2004; Uredba (EC) 593/2008; sloboda kretanja usluga
Hrčak ID:
244582
URI
Datum izdavanja:
28.9.2020.
Posjeta: 1.554 *