Stručni rad

OSNOVE GENETSKOG NASLJEĐIVANJA BOJE ČINČILA

Selma Mekić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Anamaria Ekert Kabalin ; Zavod za stočarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
T. Balenović ; Zavod za stočarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
I. Štoković ; Zavod za stočarstvo, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Činčila je južnoamerički glodavac koji se još uvijek većinom uzgaja radi krzna, iako se u pojedinim zemljama njihovo meso poslužuje kao specijalitet. U prirodi je gotovo iščeznula pa se njen opstanak održava farmskim uzgojem. Danas se uzgoj činčila za krzno zabranjuje u sve više zemalja, što je ustupilo mjesto uzgoju činčile kao kućnog ljubimca. Iznimno su čiste životinje te stoga i vrlo jednostavne za držanje i njegu. Vrlo su otporne te rijetko obolijevaju ukoliko se pravilno i redovito hrane, čiste i čuvaju u odgovarajućim uvjetima. Ovom glodavcu dlaka je izrazito meka i rastresita. Standardna boja je tamnosiva po leđima, dok je trbuh svijetlosiv do bijel. Dosadašnjim farmskim uzgojem selekcionirani su brojni mutanti tako da njihova dlaka može biti u različitim nijansama crne, bijele ili bež boje. Daljnjom kombinacijom tih mutanti dobivena je široka paleta danas postojećih boja krzna. Boja činčila ovisi o zastupljenosti pojedinih gena i njihovim kombinacijama, što je dovelo do pojave letalnih mutacija. Poznavajući genotip odgovoran za pojavu pojedine boje u ovih životinja, otvaraju nam se brojne mogućnosti u selekciji određenih boja kod potomaka. Na taj način zadovoljavaju se sve veće potrebe tržišta za činčilama kao kućnim ljubimcima pri čemu boja dlake ima značajnu ulogu kod njihova izbora.

Ključne riječi

genotip činčila; boja krzna; letalni faktori

Hrčak ID:

24336

URI

https://hrcak.srce.hr/24336

Datum izdavanja:

15.3.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.684 *