hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju

Ksenija Petovar ; Arhitektonski i Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija
Miodrag Vujošević ; Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd, Srbija

Puni tekst: srpski, pdf (331 KB) str. 23-51 preuzimanja: 1.352* citiraj
APA 6th Edition
Petovar, K. i Vujošević, M. (2008). Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju. Sociologija i prostor, 46 (1 (179)), 23-51. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/24962
MLA 8th Edition
Petovar, Ksenija i Miodrag Vujošević. "Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju." Sociologija i prostor, vol. 46, br. 1 (179), 2008, str. 23-51. https://hrcak.srce.hr/24962. Citirano 10.07.2020.
Chicago 17th Edition
Petovar, Ksenija i Miodrag Vujošević. "Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju." Sociologija i prostor 46, br. 1 (179) (2008): 23-51. https://hrcak.srce.hr/24962
Harvard
Petovar, K., i Vujošević, M. (2008). 'Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju', Sociologija i prostor, 46(1 (179)), str. 23-51. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/24962 (Datum pristupa: 10.07.2020.)
Vancouver
Petovar K, Vujošević M. Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju. Sociologija i prostor [Internet]. 2008 [pristupljeno 10.07.2020.];46(1 (179)):23-51. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/24962
IEEE
K. Petovar i M. Vujošević, "Koncept javnog interesa i javnog dobra u urbanističkom i prostornom planiranju", Sociologija i prostor, vol.46, br. 1 (179), str. 23-51, 2008. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/24962. [Citirano: 10.07.2020.]

Sažetak
U promenama pozicije urbanističkog i prostornog planiranja do koga je
došlo u državama u procesu tranzicije, pokazalo se da je koncept “postsocijalističkih”
javnih interesa otvoren u svakom od osnovnih i glavnih značenja, što implicira
da treba izgraditi, na teorijskom nivou i u planskoj heuristici, šire prihvaćeni okvir
koji bi mogao poslužiti i kao zajednički imenitelj za većinu aktera, za kako tako
prihvatljivo definisanje i uravnoteženje individualnih (parcijalnih) i zajedničkih interesa
u donošenju, pripremanju i ostvarivanju odluka na raznim nivoima planiranja.
Evidentno je da u postojećim tranzicijskim uslovima ima malo toga za šta se unapred
sa sigurnošću može ustvrditi da predstavlja javni ili opšti interes, a šta, pak, to
nije. Kvalitet odluka i njihova šira ili uža društvena relevantnost suštinski zavisi od
kvaliteta planske komunikacije i interakcije, pa su stoga njene karakteristike jednako
važne za konstituisanje javnog interesa. Javni interes nije prosti zbir niti rezultat
pojedinačnih interesa, već postoje drugi suštinski uslovi u definisanju pojma javni
interes, a naročito je značajna uloga planske komunikacije za konstituisanje javnog
interesa iz interakcije individualnih. U radu se polazi od jednog pojednostavljenja za
koje većina autoritativnih komentatora smatra da je opravdano, naime, izjednačava
se pojam javnog interesa i javnog dobra. Takođe, ukazuje se na ugroženi legitimitet
planiranja, koji prati slom ranijih (“socijalističkih”) javnih interesa. Razrešavanje ovog
problema od suštinske je važnosti za budućnost planiranja ne samo u zemljama u
postsocijalističkoj tranziciji, nego i za razvojne procese u razvijenim demokratskim
zajednicama, nakon urušavanja koncepta države sa socijalnim staranjem i evidentnih
socijalnih posledica koje je doneo new right approach. U frontalnom nastupu
svojevrsnog socijal-darvinizma, u uslovima tzv. “proto”, tj., nekonsolidovane demokratije,
“divljeg” tržišta i “divlje” privatizacije, i nerazvijenog građanskog društva, a
naročito na sve načine ograničavanog javnog uvida i javnog polja, većina aktera ne
postupa po pravilima Habermasove “nesputane komunikacije”, već se vlada prema
drugim društvenim obrascima, za koje su karakteristični individualna i grupna sebičnost,
manipulacija i tzv. “sistematska i organizovana mobilizacija pristrasnosti”. Utakvim okolnostima, čini se važnim pitanje šta se uopšte može očekivati od novih
pristupa u planiranju, a naročito od paradigme komunikacijskog odnosno kolaborativnog
planiranja i na koji način može šira participacija javnosti pomoći boljoj, tj.,
demokratičnijoj i kvalitetnijoj planskoj praksi? U radu se pokazuje da se, usprkos
manjkavostima novih pristupa, u planiranju veoma dobro može iskoristiti racionalni
i produktivni potencijal novih pristupa u planiranju. Za razvoj emancipatorskog i
modernizatorskog planiranja od suštinske važnosti je da planeri-istraživači igraju na
kartu javnosti, kontrole od strane javnosti, zaštite javnog interesa i participacije koja
tome vodi, a naročito one u kojoj važnu ulogu imaju građani.

Ključne riječi
urbanističko i prostorno planiranje; javni interesi; javno dobro; participacija

Hrčak ID: 24962

URI
https://hrcak.srce.hr/24962

[engleski]

Posjeta: 2.877 *