Zbornik, Vol. 27 No. 2, 2006.
Stručni rad
Europski sud za ljudska prava i zaštita prava na život
Elica Grdinić
; Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, Francuska
Sažetak
Pravo na život, zaštićeno je člankom 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Protokolom 6. o ukidanju smrtne kazne u mirnodopskim uvjetima, te Protokolom broj 13. o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, jedno je od temeljnih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te se kršenje tih prava smatra najtežom povrjedom Konvencije.
U Republici Hrvatskoj zaštita ovog prava leži na tijelima kaznenog progona: policiji, državnom odvjetništvu i nadasve, redovnim sudovima, kako onima koji vode kazneni postupak u prvom stupnju, tako i onima koji odlučuju o žalbama protiv prvostupanjskih presuda ili o izvanrednim pravnim lijekovima dopuštenim u kontekstu kaznenopravnih pitanja. Iako je ovo pravo zaštićeno Ustavom, radi formalnog ograničenja podnošenja ustavnih tužbi Ustavni sud rijetko će biti u prilici razmatrati pritužbe koje se odnose na povrjedu prava na život.
Radi zaštite prava na život, države ugovornice Konvencije, obvezne su zaštiti svakoga pod svojom nadležnošću od lišenja života, kako od strane državnih agenata, tako i od strane privatnih osoba. Pri tome su države dužne poduzeti razne preventivne mjere kako do lišenja života ne bi došlo, a u slučaju da do njega ipak dođe, države su dužne poduzeti niz mjera koje moraju biti usmjerene na remediranje kršenja prava na život.
Zaštita prava na život uključuje materijalni aspekt te zaštite i procesni aspekt.
U materijalnopravnom smislu potrebno je utvrditi u kojim je okolnostima došlo do kršenja prava na život te je li država odgovorna za lišenje života neke osobe ili pokušaj lišenja života neke osobe.
U procesnom aspektu zaštite prava na život utvrđuje se jesu li državna tijela, nakon što su na bilo koji način saznala za lišenje života neke osobe uporabom sile, poduzela sve potrebno radi remediranja te situacije: provela odgovarajuću istragu usmjerenu na rasvjetljavanje svih okolnosti predmetnog događaja i identifikaciju počinitelja, te ukoliko je počinitelj otkriven je li protiv njega proveden odgovarajući postupak (u pravilu to mora biti kazneni postupak), te je li počinitelj razmjerno kažnjen ili je prema njemu primjerena neka druga odgovarajuća mjera.
Ključne riječi
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; Europski sud za zaštitu ljudskih prava; pravo na život; upotreba smrtonosne sile; kriterij apsolutne nužnosti; mjere prevencije; učinkovitost istrage; domaći pravni lijekovi
Hrčak ID:
25253
URI
Datum izdavanja:
20.12.2006.
Posjeta: 6.579 *