hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

"KLAPSKI POKRET" – VIŠEGLASNO PJEVANJE KAO POPULARNA TRADICIJA

Joško Ćaleta ; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: engleski, pdf (4 MB) str. 125-148 preuzimanja: 1.961* citiraj
APA 6th Edition
Ćaleta, J. (2008). THE "KLAPA MOVEMENT" – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION. Narodna umjetnost, 45 (1), 125-148. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/25497
MLA 8th Edition
Ćaleta, Joško. "THE "KLAPA MOVEMENT" – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION." Narodna umjetnost, vol. 45, br. 1, 2008, str. 125-148. https://hrcak.srce.hr/25497. Citirano 29.03.2020.
Chicago 17th Edition
Ćaleta, Joško. "THE "KLAPA MOVEMENT" – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION." Narodna umjetnost 45, br. 1 (2008): 125-148. https://hrcak.srce.hr/25497
Harvard
Ćaleta, J. (2008). 'THE "KLAPA MOVEMENT" – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION', Narodna umjetnost, 45(1), str. 125-148. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/25497 (Datum pristupa: 29.03.2020.)
Vancouver
Ćaleta J. THE "KLAPA MOVEMENT" – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION. Narodna umjetnost [Internet]. 2008 [pristupljeno 29.03.2020.];45(1):125-148. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/25497
IEEE
J. Ćaleta, "THE "KLAPA MOVEMENT" – MULTIPART SINGING AS A POPULAR TRADITION", Narodna umjetnost, vol.45, br. 1, str. 125-148, 2008. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/25497. [Citirano: 29.03.2020.]

Sažetak
Autor na početku prikazuje višeglasnu vokalnu glazbenu tradiciju u brojnim hrvatskim regijama, pokazujući da je etnografsko izučavanje u prošlosti bilo jednostrano u svojoj usredotočenosti na arhaične glazbene stilove, posebice na stil tijesnih intervala i različita samačka, jednoglasna, pjevanja. Premda su i drugi stilovi tradicijske glazbe u Hrvatskoj u novije doba postali popularni, postajući tako identificirajućim amblemima pojedinih regija, nijedan od njih nije doživio ono što se dogodilo s homofonim četveroglasnim višeglasjem – klapskim pjevanjem. Najveći dio rada opisuje vrlo zanimljive procese mijene i održanja (glazbene) tradicije klapskog glazbovanja.
Fenomen klapskog pjevanja kontinuiran je i relativno star i na njega su upozorili istraživači i muzikolozi još potkraj 19. st. (Kuba, Kuhač). Tradicija klapa i klapske pjesme kakvu poznajemo i danas oblikuje se sredinom 19. stoljeća, kada su se profilirali kulturni pa tako i glazbeni identiteti malih mediteranskih gradića na našoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Riječ je o stilu tradicijskog homofonog pjevanja koji je evoluirao od tipično tradicijskog oblika pjevanja (klapsko pjesma) i postojanja (klapa) do stručno postavljenog, organiziranog oblika pjevanja, koje se u današnje vrijeme svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe.
Razvoj i kontinuitet klapskog pjevanja, od nastanka do danas, autor nastoji sagledati u tri tipa/modela klapskog pjevanja. Iako nastali u povijesno različitim vremenima, potaknuti različitim razlozima, sva se tri modela u različitim varijantama i intenzitetima pojavljuju i danas.
Tradicionalno, pučko, klapsko pjevanje, djelomice vezano za crkvu i obred, karakterizira spontano klapsko pjevanje i neformalna izvedba skupine muških pjevača povezanih zajedničkim, najčešće prijateljskim, odnosima.
Klapsko pjevanje postaje "festivalsko" od 1960-ih godina, kada se utemeljuje omiški festival, svojevrstan "San Remo" klapske pjesme, središnje mjesto na kojem se očitava natjecateljska razina "uspješnosti", odnosno popularnosti pojedine pjevačke skupine. Karakterizira je formalna izvedba – nastup na pozornici, pred publikom i prije svega za publiku, karakterizira je i uloga voditelja, stručne, glazbeno-pismene osobe čiji se osobni glazbeni ukusi, sposobnost aranžiranja, ponekad i komponiranja, uvelike reflektiraju u izvedbi pojedine klape ili područja na kojem klapa djeluje (klapski bazeni).
Danas najprisutniji klapski model autor naziva "moderna" klapa, određujući ga epitetima koji označuju današnje klapsko pjevanje – ono je inovativno, eksperimentalno, ali i popularno. Njegova "modernost" predstavlja i popularizaciju klapskog pokreta reflektiranu u različitim aktivnostima klapa i klapskih pjevača, ali i širi krug zanimanja publike različitih (posebice mlađih) naraštaja izvan lokalnih i regionalnih granica klapske postojbine. Nastanak "modernog" klapskog pjevanja koincidira s nastankom samostalne hrvatske države na početku 1990-ih. Za razliku od prethodnih dvaju modela, gotovo isključivo vezanih uz Dalmaciju, predstavljajući je simbolički i identitetski, treći se model klapskog pjevanja širi i u druge hrvatske krajeve, i to ne samo u receptivnom nego i u emisivnom smislu, a transformacija što je pritom doživljava odnosi se i na sastav članova, repertoar i produkcijski proces i na samu zvukovnu teksturu. Konkretan primjer donosi peti dio članka, u kojem se autor osvrće na ulogu interneta u transformaciji lokalne i regionalne u svehrvatsku tradiciju. Posljednji dio članka opisuje novi oblik glazbovanja ("hedonistic klapa weekend"), karakterističan za "moderno" razdoblje klapskog glazbovanja, koje autor izrijekom naziva i "pokretom", sugerirajući njegovu intenzivnu prisutnost, različitu od prethodnih dvaju razdoblja, u kojima je klapsko pjevanje bilo ograničeno na lokalne zajednice ili pak na godišnje smotre ili festivalska okupljanja.
Autor zaključuje da je klapa na početku 21. st. dio pokreta popularne glazbe s kojom slobodno eksperimentira i koju integrira u svoj repertoar, šireći tako općeprihvatljiv pozitivni duh dalmatinskog/mediteranskog identiteta.

Ključne riječi
klapsko pjevanje; mediteransko višeglasno pjevanje; hrvatsko tradicijsko (folklorno) višeglasno pjevanje; pjevački (klapski) pokret

Hrčak ID: 25497

URI
https://hrcak.srce.hr/25497

[engleski]

Posjeta: 3.662 *