Izvorni znanstveni članak
"KLAPSKI POKRET" – VIŠEGLASNO PJEVANJE KAO POPULARNA TRADICIJA
Joško Ćaleta
; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Autor na početku prikazuje višeglasnu vokalnu glazbenu tradiciju u brojnim hrvatskim regijama, pokazujući da je etnografsko izučavanje u prošlosti bilo jednostrano u svojoj usredotočenosti na arhaične glazbene stilove, posebice na stil tijesnih intervala i različita samačka, jednoglasna, pjevanja. Premda su i drugi stilovi tradicijske glazbe u Hrvatskoj u novije doba postali popularni, postajući tako identificirajućim amblemima pojedinih regija, nijedan od njih nije doživio ono što se dogodilo s homofonim četveroglasnim višeglasjem – klapskim pjevanjem. Najveći dio rada opisuje vrlo zanimljive procese mijene i održanja (glazbene) tradicije klapskog glazbovanja.
Fenomen klapskog pjevanja kontinuiran je i relativno star i na njega su upozorili istraživači i muzikolozi još potkraj 19. st. (Kuba, Kuhač). Tradicija klapa i klapske pjesme kakvu poznajemo i danas oblikuje se sredinom 19. stoljeća, kada su se profilirali kulturni pa tako i glazbeni identiteti malih mediteranskih gradića na našoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Riječ je o stilu tradicijskog homofonog pjevanja koji je evoluirao od tipično tradicijskog oblika pjevanja (klapsko pjesma) i postojanja (klapa) do stručno postavljenog, organiziranog oblika pjevanja, koje se u današnje vrijeme svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe.
Razvoj i kontinuitet klapskog pjevanja, od nastanka do danas, autor nastoji sagledati u tri tipa/modela klapskog pjevanja. Iako nastali u povijesno različitim vremenima, potaknuti različitim razlozima, sva se tri modela u različitim varijantama i intenzitetima pojavljuju i danas.
Tradicionalno, pučko, klapsko pjevanje, djelomice vezano za crkvu i obred, karakterizira spontano klapsko pjevanje i neformalna izvedba skupine muških pjevača povezanih zajedničkim, najčešće prijateljskim, odnosima.
Klapsko pjevanje postaje "festivalsko" od 1960-ih godina, kada se utemeljuje omiški festival, svojevrstan "San Remo" klapske pjesme, središnje mjesto na kojem se očitava natjecateljska razina "uspješnosti", odnosno popularnosti pojedine pjevačke skupine. Karakterizira je formalna izvedba – nastup na pozornici, pred publikom i prije svega za publiku, karakterizira je i uloga voditelja, stručne, glazbeno-pismene osobe čiji se osobni glazbeni ukusi, sposobnost aranžiranja, ponekad i komponiranja, uvelike reflektiraju u izvedbi pojedine klape ili područja na kojem klapa djeluje (klapski bazeni).
Danas najprisutniji klapski model autor naziva "moderna" klapa, određujući ga epitetima koji označuju današnje klapsko pjevanje – ono je inovativno, eksperimentalno, ali i popularno. Njegova "modernost" predstavlja i popularizaciju klapskog pokreta reflektiranu u različitim aktivnostima klapa i klapskih pjevača, ali i širi krug zanimanja publike različitih (posebice mlađih) naraštaja izvan lokalnih i regionalnih granica klapske postojbine. Nastanak "modernog" klapskog pjevanja koincidira s nastankom samostalne hrvatske države na početku 1990-ih. Za razliku od prethodnih dvaju modela, gotovo isključivo vezanih uz Dalmaciju, predstavljajući je simbolički i identitetski, treći se model klapskog pjevanja širi i u druge hrvatske krajeve, i to ne samo u receptivnom nego i u emisivnom smislu, a transformacija što je pritom doživljava odnosi se i na sastav članova, repertoar i produkcijski proces i na samu zvukovnu teksturu. Konkretan primjer donosi peti dio članka, u kojem se autor osvrće na ulogu interneta u transformaciji lokalne i regionalne u svehrvatsku tradiciju. Posljednji dio članka opisuje novi oblik glazbovanja ("hedonistic klapa weekend"), karakterističan za "moderno" razdoblje klapskog glazbovanja, koje autor izrijekom naziva i "pokretom", sugerirajući njegovu intenzivnu prisutnost, različitu od prethodnih dvaju razdoblja, u kojima je klapsko pjevanje bilo ograničeno na lokalne zajednice ili pak na godišnje smotre ili festivalska okupljanja.
Autor zaključuje da je klapa na početku 21. st. dio pokreta popularne glazbe s kojom slobodno eksperimentira i koju integrira u svoj repertoar, šireći tako općeprihvatljiv pozitivni duh dalmatinskog/mediteranskog identiteta.
Ključne riječi
klapsko pjevanje; mediteransko višeglasno pjevanje; hrvatsko tradicijsko (folklorno) višeglasno pjevanje; pjevački (klapski) pokret
Hrčak ID:
25497
URI
Datum izdavanja:
20.6.2008.
Posjeta: 5.689 *