hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?

Zvonko Posavec ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (174 KB) str. 3-11 preuzimanja: 593* citiraj
APA 6th Edition
Posavec, Z. (2000). Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?. Politička misao, 37 (4), 3-11. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/26844
MLA 8th Edition
Posavec, Zvonko. "Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?." Politička misao, vol. 37, br. 4, 2000, str. 3-11. https://hrcak.srce.hr/26844. Citirano 10.12.2019.
Chicago 17th Edition
Posavec, Zvonko. "Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?." Politička misao 37, br. 4 (2000): 3-11. https://hrcak.srce.hr/26844
Harvard
Posavec, Z. (2000). 'Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?', Politička misao, 37(4), str. 3-11. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/26844 (Datum pristupa: 10.12.2019.)
Vancouver
Posavec Z. Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?. Politička misao [Internet]. 2000 [pristupljeno 10.12.2019.];37(4):3-11. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/26844
IEEE
Z. Posavec, "Je li država prema svojem najvišem određenju – prošlost?", Politička misao, vol.37, br. 4, str. 3-11, 2000. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/26844. [Citirano: 10.12.2019.]

Sažetak
Autor zastupa tezu da u Hegelovoj Filozofiji prava postoje dvije tendencije, koje se međusobno dotiču, prožimlju i podržavaju: s jedne strane, država je takvo stanje društva u kojem vlada općenita volja građana. Ona je jedini izvor pozitivnog prava, jer samo preko nje mogući su zakoni koji ne čine nepravdu podanicima. Država se ovdje promatra kao idealna univerzalna osobnost, prilagođena spekulativnom kretanju autorefleksije. S druge strane, kao razumska država, država je ujedinjenje različitih interesa koje bi trebalo osigurati dobar život građana. Princip njihova ujedinjenja ovdje je posebna korist. Ovdje nije samoodređenje apsolutni princip njihova ujedinjenja, nego uzajamni kompromis, uzajamni uspjeh i srazmjerno jednaki učinak koji stvara uzajamnu ovisnost. Ove dvije tendencije u potpunosti su odredile shvaćanje države u njemačkom kulturnom prostoru: jednom ona nastupa kao idealna veza reflektirajućih pojedinaca, a drugi put kao aparat moći. Ovu tendenciju pokazuje autor na njemačkoj jurisprudenciji. Autor smatra da je došlo do kraja politike koja se orijentira bilo na državi kao idealnoj zajednici, ili državi kao aparatu moći. Jedino snažno demokratsko posredovanje civilnog društva može nadvladati ove dvije apstraktne solucije.

Hrčak ID: 26844

URI
https://hrcak.srce.hr/26844

[engleski]

Posjeta: 863 *