Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Partikularizam u službi univerzalnosti - naznake globalnih perspektiva u Bibliji

Ivan Dugandžić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 6.492 Kb

str. 577-593

preuzimanja: 843

citiraj


Sažetak

Članak polazi od suvremene globalizacijske misli kao izazova te u svjetlu Biblije traži odgovor na pitanje kako bi se kršćani trebali pravilno postavljati prema procesu globalizacije koji je nezaustavljiv. Mnogim kršćanima teško pada što njihovo isticanje apsolutne prednosti pred drugim religijama, koje se često oslanjalo baš na Bibliju, kod zastupnika globalne ideje sve više nailazi na kritiku i neprihvaćanje. Autor članka pokušava te poteškoće rješavati u svjetlu same Biblije i u njoj otkriva puno više elemenata globalne misli nego se to često čini. Iako je Izrael sebe smatrao izabranim narodom i narodom saveza, u njemu je od samog početka bila živa svijest da je sve to zbog drugih i za druge narode. Tu je posebno važna uloga Abrahama i njegova blagoslova za sve narode (Post 12,2-3), što danas tri velike religije, židovstvo, kršćanstvo i islam otkrivaju kao zajedničku baštinu koja obvezuje. Široku perspektivu zajedništva svih naroda Biblija nudi i u poznatom motivu hodočašćenja pogana na Sion (Iz 2,2-5), koji će se »na kraju dana« tamo zaputiti zbog Jahvine slave objavljene u Izraelu. Isti prorok donosi i viziju ceste koja će spajati Asiriju, Izraela i Egipat, u kojoj Izrael i dalje ostaje »baština« Jahvina, ali to ne smeta da Jahve i druga dva naroda naziva »svojim« (Iz 19,23-25).
Isus, iako sebe smatra Izraelovim Mesijom, od početka pokazuje sveobuhvatne crte svoga poslanja, aludirajući na više mjesta na ostvarenje spomenutog starozavjetnog motiva hodočasćenja pogana, bilo kroz motiv zajedništva stola (usp. Mt 8,11-12/Lk 13,28-29), bilo kroz kritiku hrama (Mk 11,17; Mt 21,13; Lk 19,46; usp. Iv 2,17) i najavu novog klanjanja u duhu i istini (Iv 4,23).
Pavao koji sve čini da za Evanđelje pridobije pogane, ne odbacuje Izraela, već Crkvu iz pogana i Židova (vjerni ostatak) smatra izvorom nade za sav Izrael, uvjeren da će se u njoj konačno ostvariti Izaijina vizija Otkupiteljeva dolaska sa Siona (Iz 59,20-21 - Rim 11,26-27). Očito je da kršćani i Židovi moraju početi Bibliju čitati jedni s drugima, a ne jedni protiv drugih te u njoj otkrivati perspektive zajedničkog poslanja svim narodima.

Ključne riječi

globalizacija; Izrael; savez; Abrahamov blagoslov; babilonska kula; hodočasćenje pogana na Sion; monoteizam; politeizam; Isus; Pavao; opravdanje; Crkva

Hrčak ID:

27347

URI

https://hrcak.srce.hr/27347

Datum izdavanja:

10.2.2004.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.707 *