Jezikoslovlje, Vol. 8 No. 2, 2007.
Izvorni znanstveni članak
MODELIRANJE MISLI U JEZIČNOJ UPORABI: NA RAZMEĐI DISKURSA, PRAGMATIKE I SPOZNAJE
Jose Luis Otal Campo
; Universitat Jaume I
Francisco Ruiz de Mendoza
; University of La Rioja
Sažetak
U ovom se radu raspravlja o nizu semantičkih i pragmatičkih pojava koje utječu na razvoj
diskursa. Na temelju proučavanja načina na koje se kognitivni modeli rabe u diskursu postulirali
smo “načelo odabira metaforičkoga izvora:” naime, metaforička ekstenzija koncepta
može odabrati samo dio strukture takvoga koncepta za stvaranje metaforičkoga izvora.
Nadalje, uvažavanje stupnjevitosti u poimanju semantičkih odrednica kao više ili manje
središnjih u osnovi je “načela rubnosti”, diskursnog načela utemeljenog u “načelu relevantnosti”:
ukoliko se odabirom središnjih odrednica nekoga koncepta ne može osigurati
diskursna koherencija, govornik pribjegava odabiru rubnijih odrednica, odnosno odabiru one
koja najviše udovoljava načelima relevantnosti. Potom se u radu osvrćemo na pitanje pragmatičke utemeljenosti takozvane diskursne kohezije i koherentnosti. U tom kontekstu tvrdimo
da su elipsa i supstitucija kao diskursne pojave podložne pragmatičkim ograničenjima te
zagovaramo postojanje “načela odabira konceptualne strukture” kojim se objašnjava semantički doseg elipse i sredstava supstitucije: u njihovom je dosegu onoliko strukture koliko se ne
poništava diskursnom jedinicom u kojoj se nalazi dano kohezivno sredstvo. Potom smo redefinirali
razliku između kohezije i koherentnosti, tvrdeći da se tu radi o razlici između proceduralne
i konceptualne uvezanosti; pritom smo formulirali dodatna dva načela uvezanosti diskursa: “načelo ikoničnosti” i “načelo konceptualne istaknutosti”. Puno je dokaza u prilog
istaknutoj ulozi ikonične organizacije diskursa u ostvarenju diskursne koherentnosti. Međutim,
malo je pozornosti dosad posvećeno načelima koja uređuju neikoničnu organizaciju
diskursa. Tomu se može doskočiti postuliranjem načela konceptualne istaknutosti, kojim se
objašnjava poseban status u diskursu istaknutih neikoničnih informacija. U zadnjem se dijelu
ovog istraživanja usredotočujemo na analizu diskursnih strategija kao nekonvencionalnih
skupova postupaka koji govornicima omogućavaju stvarati i tumačiti proceduralno i konceptualno
uvezane tekstove. U tom smo smislu formulirali dvije međusobno suprotstavljene
diskursne strategije, pri čemu se obje odnose na ravnotežu između proceduralnih i konceptualnih
obilježja uvezanosti diskursa. Tomu smo dodali dva daljnja diskursna načela, “načelo
unutarnjega kontrasta” i “načelo vanjskoga kontrasta”. Prvo se temelji na eksplicitnim proceduralnim
aktivnostima, a drugo na konceptualnoj uvezanosti. Konačno, utvrdili smo dodatna
dva diskursna načela koja usmjeravaju odabir strateških postupaka u stvaranju diskursa: “načelo pojmljivosti”, u skladu s kojim se određuju konceptualne veze sa situacijama u smislu
mogućnosti stvaranja njihovih vjerodostojnih mentalnih scenarija; i “načelo relativne udaljenosti”,
koje pomaže razriješiti višeznačnost u interpretaciji anafora na temelju relativne
udaljenosti anaforičke zamjenice od njezinog mogućeg antecedenta u skladu s načelom
pojmljivosti.
Ključne riječi
diskurs; pragmatika; kognitivni modeli, metafora; metonimija; kohezija; koherentnost; uvezanost diskursa; relevantnost; ikoničnost
Hrčak ID:
30733
URI
Datum izdavanja:
22.12.2007.
Posjeta: 2.129 *