Colloquia Maruliana ..., Vol. 15 , 2006.
Izvorni znanstveni članak
Marko Marulić (1450-1524) i španjolski humanist Juan Lorenzo Palmireno (1524-1579) (I)
Francisco Javier Juez Gálvez
Sažetak
Juan Lorenzo Palmireno, jedan od petorice najznačajnijih članova huma-nističkoga kruga u Alcañizu, rodio se 1524. u tom aragonskom gradiću kao Juan Lorenzo Roca, no humanistički se potpisivao na španjolskom kao Lorenço Palmyreno a na latinskom kao Laurentius Palmyrenus, zbog vjerojatne identifikacije gradića Alcañiz s arapskim mjestom Palmyra. Palmireno je više puta bio učitelj na sveučilištu u Valenciji, u takozvanom Estudi General, od 1550. do 1556, od 1561. do 1570. i od 1572. do svoje smrti 1579. Poučavao je pjesništvo, grčki jezik i retoriku. Od 1557. do 1560. predavao je retoriku na sveučilištu u Zaragozi, a u međurazdobljima bio je nastavnik grčkogai retorike u svome rodnom mjestu. Šezdesetih i sedamdesetih godina XVI. stoljeća Marulićevo je ime u značajnoj mjeri rasprostranjeno diljem Iberskog poluotoka zahvaljujući španjolskom prijevodu Carmen de doctrina DNIC fra Ludovika od Granade i dvama izdanjima portugalskog prijevoda Institucije fra Marka iz Lisabona (Livro insigne das florese perfeições...). I danas knjižnica Sveučilišta u Valenciji, nekadašnjeg Estudi General, posjeduje bogatu marulićevsku zbirku. Palmireno je auktor opsežna opusa na latinskom i španjolskom – najčešće pisanog u didaktičnu i pobožnu svrhu - a objavio je i jednu knjigu na grčkom. To su spisi različitih žanrova: prijevodi, grčke i latinske gramatike, udžbenici latinskoga, bilješke o latinskim auktorima, španjolska i latinska paremiologija i leksikografija, vodiči za studente, pobožni spisi, govori, kazališni komadi. Svoja djela počinje objavljivati od 1552, a već u sljedećem desetljeću obilno se koristi spisima splitskoga auktora i u nastavi i u publikacijama: Marka Marulića prvi put spominje 1564. u svojoj školskoj komediji na latinskom s elementima vernakulara, naslovljenoj Octavia (fragmentarno objavljenoj 1566. u okviru trećeg dijela njegove Retorike), dajući ime Marulus, u čast našega auktora, epizodnom, eruditskom liku koji se pojavljuje u razgovoru s odgojiteljem Albinom (tj. Alkuinom iz Yorka). Godine 1560. Palmireno je zamislio jedan “vodič za studente” koji je priredio tek 1567. a objelodanjen je 1568. u Valenciji pod naslovom El estudioso de la Aldea (Seoski student); vodič će izaći i u drugom (1571) i u trećemu (danasi zgubljenom) izdanju (1578). Iz punoga, dugog naslova doznaje se da knjiga sadrži sve ono što dobar učenik mora naučiti: pobožnost, uljudnost, čist nauk i ono što se naziva agibilia. Za ovo posljednje napisao je i drugi dio, El estudioso cortesano (Udvorni student), tiskan u Valenciji 1573. (2. izdanje u Alcalá de Henares, 1587) Drugo se poglavlje vodiča bavi pobožnošću; tu se u popisu preporučenih nabožnih knjiga na španjolskom i latinskom na drugom i trećem mjestu nalaze M. Maruli de institutione bene viuendi i M. Maruli Euangelistarium. Dalje se u poglavlju upućuje na Marulića (tj. na Instituciju) kad je riječ o nedjeljnoj meditaciji, s obzirom na svetce pustinjake. I protiv bludnosti navode se, kako se tvrdi,Marulićeve sentencije, no zapravo se nabraja niz svetaca i svetica gotovo istim redom i s istim nazivima kao u 7. i 8. poglavlju IV. knjige Institucije (“O čuvanju ćudoredne čistoće - primjeri muškaraca” i “O čuvanju ćudoredne čistoće – primjeri žena”).
Ključne riječi
Hrčak ID:
2944
URI
Datum izdavanja:
22.4.2006.
Posjeta: 1.774 *