Izvorni znanstveni članak
Camille Mauclair: kritika i kompetencije
Rosemary Yeoland
; Tasmania
Agnès Hafez-Ergaut
; Department of English, Journalism and European Languages, University of Tasmania
Sažetak
Camille Mauclair (1872-1945) bio je pisac, pjesnik, povjesničar i glazbeni kritičar, ali bez formalnog teorijskog obrazovanja u glazbi. Dao je značajan doprinos glazbenom obrazovanju francuske publike na kraju 19. stoljeća. U svojem je glazbeno-kritičarskom radu upotrebljavao osobit pjesnički i književni stil na tragovima Théophilea Gautiera i Charlesa Baudelairea. Od 1893. do 1936. pisao je članke o glazbenim temama za nekoliko glazbenih i književnih časopisa.
Članak kojim je započeo sukob između Mauclaira i muzikologa Luoisa Laloya istraživao je opere Messidor i L’Ouragan naturalističkog skladatelja Alfreda Bruneaua, za koje je Emile Zola napisao libreta u proznom obliku. Spomenuto je i djelo Louise Gustavea Charpentiera. Ove opere u novome stilu nisu bile popularne kod tradicionalne građanske operne publike, ali su privukle one koji su se zanimali za političke i društvene teme. Tematski materijal ovih drama ponudio je čovjeku od pera kakav je bio Mauclair mnogo prostora za književni komentar, ali pritom je samoj glazbi posvetio tek minimum pažnje.
Njegov suvremenik Louis Laloy, doktor muzikologije s novostvorene Ecole de Musique na Sorbonni, izrazito nije trpio naturalistički trend u operi i pišući za Mercure Musical zaključio je da su Bruneau i Charpentier bili tek oponašatelji talijanske verističke škole. Bio je nemilosrdan u svojim napadima na Bruneauove glazbene sposobnosti, a Charpentierovu glazbu smatrao je kopijom Wagnerove i Massenetove glazbe.
Nesposoban da komentira teorijske aspekte glazbe, Mauclair je odgovorio izravnim napadom na sâme muzikologe, aludirajući na to da oni ne shvaćaju ljepotu glazbe jer transformiraju njezinu strukturu u 'logaritamske probleme'. Branio je vlastito pravo na kritiku tvrdeći da je interpretiranje emocije i magnetske privlačnosti glazbe jednako tako njegovo pravo kao što je to i pravo drugih. Tvrdio je također da bez obzira kako specijaliziran kritičar bio, on ne može pokazati zbog čega harmonija može ganuti publiku.
U drugim člancima Laloy je branio Debussyjevu glazbu naglašavajući njezinu izvornost i složenost, te ju je suprotstavljao banalnosti Bruneauove glazbe. To je Mauclairu pružilo priliku da dovede u pitanje odanost koju su pokazali Debussyjevi zagovornici 'zasljepljenošću' svojih glazbenih prosudbi. Sukob dvaju protivnika izrodio se u etiketiranje, pri čemu je Laloy tvrdio da je Mauclair 'univerzalno nekompetentan', dok je Mauclair Laloya posprdno nazivao 'profesorom'. Unatoč tome, obojica su nakon toga davali svoje doprinose glazbenim člancima pisanim odgovarajućim vlastitim stilovima.
Ovaj ogorčeni 'rat riječima' iz protivničkih kritičarskih tabora dovodi u žarište uznemirujuće pitanje o tome tko je uopće kompetentan da kritizira glazbu?
Ključne riječi
Hrčak ID:
32571
URI
Datum izdavanja:
15.12.2006.
Posjeta: 2.109 *