Izvorni znanstveni članak
Transformacija poljoprivrednih gospodarstava i kreditiranje ruralnih sredina
Vladimir Stipetić
; Hrvatska akademija znanosti umjetnosti, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Autor razmatra ulogu financija, one snage što je nakon prodora novčanog gospodarstva -jer novac postaje glavno sredstvo razmjene i mjerilo vrijednosti - omogućila stvaranje ekonomski
održivog poljoprivrednog gospodarstva s paritetnim dohotkom
gradskome. Autor pokazuje kako je pretvorbu naturalnog seljačkoga
gospodarstva u robno, tržišno omogućilo hipotekamo kreditiranje
razvoja proizvodnje niskoakumulativnih i zaduženih gospodarstava.
U prvom dijelu rada prikazana je uloga zadružnih kreditnih ustanova
u Hrvatskoj. Zbog zaduženosti, vrlo ograničena tržišta i malene kupovne snage te nepostojanja novčarskih ustanova, nakon ukidanja kmetstva u 19. stoljeću, a osobito kad je europska agrarna
kriza 1873. pogoršala ionako katastrofalan položaj seljaka, kredit
je kao glavni uvjet pretvorbe seljačkoga gospodarstva u robno i
tržišno, i za njegov razvoj, omogućen jačanjem poljoprivrednog
zadrugarstva čiji su prvi i glavni oblik bile zadružne kreditne institucije, uglavnom prema modelu austrijskih Reiffeisen seoskih
štedionica. Od 1864. kad je prva takva zadruga osnovana do 1913.
broj vjeresijskih zadruga u Hrvatskoj i Slavoniji porastao je na 832
a kreditni potencijal zadružnih kreditnih institucija u 22 godine povećan 11 puta! Pomoću kredita hrvatsko je selo uhvatilo korak s
razvitkom kapitalizma u Srednjoj Europi - seljak se osamostalio, postao mali poduzetnik, koji traga za novim načinima proizvodnje,
boreći se za veći prihod gospodarstva. Drugi dio rada je raščlamba
uloge kreditiranja u razvoju poljoprivrede nakon tehnološke revolucije u drugoj polovici 20. stoljeća, koja je glavnim uvjetom
postavila racionalizaciju i snižavanje troškova po jedinici proizvoda.
U poljoprivredi se na globaliziranom tržištu može održati samo onaj
proizvođač, koji ostvaruje dohodak paritetan onom u nepoIjoprivrednim djelatnostima (u potonjim se dohotke stalno
povećava). Posljedice su bile nagla preobrazba strukture poljoprivrednih posjeda - smanjivanje broja gospodarstava i
usporedno povećavanje posjeda preostalih gospodarstava (u
razvijenim zapadnim zemljama 20. stoljeće preživjelo je tek oko
15% gospodarstava, povećavši prosječnu površinu tri do pet puta), te stalan rast investicija po farmi (za mehanizaciju, uvođenje inovacija, kupovinu zemljišta i povećanje stočnog fonda). Investicije
nije moguće namiriti iz tekućeg dohotka gospodarstva nego uzimanjem kredita za što su razvijene zemlje stvorile diverzificiran
poticajan sustav kreditiranja. Budući da Hrvatska po tim pokazateljima zaostaje, a hrvatska poljoprivreda i ruralni prostor
na početku 21. stoljeća su u krizi, autor drži neodložnom odlučnu
akciju, kako bi se neophodnim promjenama bankarskog sustava
osigurali uvjeti revitalizacije njezina ruralnog dijela.
Ključne riječi
seljačko poljoprivredno gospodarstvo; kriza; ruralni razvoj; zadrugarstvo; kreditiranje (vjeresijske zadruge)
Hrčak ID:
32870
URI
Datum izdavanja:
4.2.2009.
Posjeta: 2.725 *