Suvremena psihologija, Vol. 6 No. 1, 2003.
Izvorni znanstveni članak
Ratni stres i agresivnost
Zvonimir Knezović
Tomislav Bunjevac
Sažetak
Primarni cilj ovog istraživanja bio je empirijska provjera jednog dijela Žužulova modela agresivnosti (Žužul, 1987; 1989). Sekundarni cilj bio je dobiti indirektan uvid u održivost Berkowitzeve (1993) kognitivne neoasocijacionističke teorije agresivnosti, te najnovijeg Anderson-Bushmanova (2002) općeg modela agresije. Osnovna hipoteza koja se eksplicitno može izvesti iz Žužulova modela jest da će uz porast intenziteta djelovanja situacijskih-stres faktora doći i do porasta u agresivnosti. U ovom istraživanju kao operacionalna mjera intenziteta situacijskih-stres faktora uporabljena je razina ratnog stresa. U realnim ratnim uvjetima tijekom 1992. godine hrvatski branitelji podijeljeni su u dvije skupine: visoko-ratno-stresnu skupinu činilo je 180 branitelja s najmanje dva mjeseca ratno-borbenog iskustva u obrani Vukovara, a nisko-ratno-stresnu skupinu činila su 234 branitelja bez takvog iskustva. Operacionalna mjera agresivnosti bio je Žužulov upitnik A-87. Rezultati analize varijance pokazali su da je dio cjelovitog Žužulova modela dobio empirijsku potvrdu. Indirektno i djelomično to vrijedi i za Berkowitzevo i Anderson-Bushmanovo shvaćanje agresivnosti. Žužulov je model primarno potvrđen u promjenama u latentnim aspektima impulzivne agresivnosti koja je konzistentno viša za visoko-ratno-stresnu skupinu. Razina agresivnosti ne prelazi granice “normalnih” vrijednosti i može se interpretirati kao očekivana, a u vojnopsihologijskom smislu pozitivno-adaptativna.
Ključne riječi
agresivnsot; ratni stres; situacijski stres
Hrčak ID:
3227
URI
Datum izdavanja:
30.6.2003.
Posjeta: 1.861 *