hrcak mascot   Srce   HID

Stručni rad

Svećenik - svjedok nade

Anton Tamarut ; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Puni tekst: hrvatski, pdf (132 KB) str. 51-72 preuzimanja: 442* citiraj
APA 6th Edition
Tamarut, A. (2009). Svećenik - svjedok nade. Crkva u svijetu, 44 (1), 51-72. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/35742
MLA 8th Edition
Tamarut, Anton. "Svećenik - svjedok nade." Crkva u svijetu, vol. 44, br. 1, 2009, str. 51-72. https://hrcak.srce.hr/35742. Citirano 19.01.2020.
Chicago 17th Edition
Tamarut, Anton. "Svećenik - svjedok nade." Crkva u svijetu 44, br. 1 (2009): 51-72. https://hrcak.srce.hr/35742
Harvard
Tamarut, A. (2009). 'Svećenik - svjedok nade', Crkva u svijetu, 44(1), str. 51-72. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/35742 (Datum pristupa: 19.01.2020.)
Vancouver
Tamarut A. Svećenik - svjedok nade. Crkva u svijetu [Internet]. 2009 [pristupljeno 19.01.2020.];44(1):51-72. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/35742
IEEE
A. Tamarut, "Svećenik - svjedok nade", Crkva u svijetu, vol.44, br. 1, str. 51-72, 2009. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/35742. [Citirano: 19.01.2020.]

Sažetak
Autor na početku podsjeća kako Crkva uvijek treba odgovarati na znakove vremena, te u tom kontekstu ističe kako je u ovome vremenu, obilježenom nedostatkom nade, potrebno da se svećenik poistovjeti s evanđeljem nade te tako postane njegovim vjernim glasnikom i svjedokom.
Svećenikovo svjedočenje nade autor promatra ponajprije u kontekstu ekleziologije zajedništva. U radu je naime naglašeno kako je upravo zajedništvo životni prostor nade. Ono je prema autoru važna poveznica između ministerijalnog svećeništva i kršćanske nade. Svećenik je, naime, zaređen da bude na službu zajednici. On je, dakle, po pozivu i poslanju čovjek zajedništva, osoba koja u jedinstvu s Kristom gradi bliske i prijateljske odnose među ljudima, u službi je jedinstvene Isusove želje iskazane u velikosvećeničkoj molitvi: “da svi budu jedno kao što si ti Oče, u meni i ja u tebi” (Iv 17, 21). Kršćanska nada je također bitno određena dimenzijom zajedništva. To je nada odnosa. Ona nastaje, raste i razvija se isključivo u odnosima, u odnosu prema Bogu i u odnosima prema drugim ljudima. Kvaliteta nade u uzročnoj je i posljedičnoj vezi s kvalitetom čovjekovih odnosa s Bogom i s bližnjima. Kako svećenički život, tako i nada kao životni odnos ljubavi i vjernosti svoj izvor ima u otajstvu trojstvene Božje ljubavi, u njoj i od nje živi, u njoj nalazi svoj smisao i konačni eshatološki cilj. Svećeništvo i kršćanska nada, jedno i drugo, u Isusu Kristu nalaze svoje životno središte i svoj eshatološki obzor.
Na kraju, ističući upravo eshatološku dimenziju eklezijalnog zajedništva, autor zaključuje kako za svećenika nadati se, znači u prvom redu, nikad ne posustati, u milosnom zajedništvu s Kristom graditi u Crkvi i u svijetu, s vjernicima i sa svim ljudima dobre volje, zajedništvo ljubavi, radosti i mira, unositi u sve oblike i strukture pastoralnog života i rada onu otvorenost, toplinu i iskrenost odnosa koja postoji u zajedništvu trojedinoga Boga.

Ključne riječi
svećenik; nada; Crkva; Presveto Trojstvo; Isus Krist; ekleziologija zajedništva; eshatološko zajedništvo; novi čovjek; novo nebo i nova zemlja

Hrčak ID: 35742

URI
https://hrcak.srce.hr/35742

[engleski]

Posjeta: 797 *