Ostalo
Europa i njemačko selo
Andreas Bodenstedt
; Institut za agrarnu sociologiju i savjetovanje, Sveučilište Justus-Liebig, Gießen, Njemačka
Sažetak
Autor se bavi dvama pitanjima: treba li budućoj Europi selo, te hoće
li proces europske unifikacije naštetiti njemačkom selu. Opće značajke sela u planetarnim razmjerima, migracija seljaka i novodobna kretanja gradskog življa u obrnutom smjeru, upućuju da
treće tisućljeće ne znači i kraj debate o nestajanju sela i ruralnom
egzodusu. U traženju odgovora i rješenja aktualnih pitanja sociologija
sela može pridonijeti iz perspektive dihotomija prošlost-budućnost i
selo-grad. Sve je izrazitija opozicija selo-grad, bez obzira motre li ih sociolozi sela samodostatnima, nezavisnima i komplementarnima ili
pak zavisnima, a ruralno prepušteno urbanome. Glavna su tri područja: materijalne i društvene promjene između sela i grada; promjene vrijednosne orijentacije seljaka od održivog partnerstva s
prirodom i nebesima ka poljoprivrednicima usmjerenima poduzetničkoj industrijskoj poljoprivredi; promjene u samopotaknutim
razvojnim aktivnostima i vladinim programima potpore »obnovi sela«.
Dok posljedice tih mjera u jednih stvaraju dojam o »ruralnoj renesansi«, drugi, zbog kontradikcija, kritiziraju obnovu sela kao »farbanje fasade«, a kulturni preporod kao profitno orijentiran folklorizam. Industrijalizacija i globalizacija poljoprivrede po mnogima
su neizbježne, jer čovječanstvo treba dovoljne količine kvalitetne i
raznovrsne hrane po stalnim i prihvatljivim cijenama. Takav će razvoj
vjerojatno ugroziti strukturu sela, jer naš način mišljenja počiva na
monotetičkom ekonomskom rezoniranju - na industrijskom načinu proizvodnje i potrošnje. Intervencije protiv globalne gensko-tehnološke industrijalizacije poljoprivrede i proizvodnje hrane (informacijska i obrazovna kampanja, zabrane zloporaba i nesavjesnog odnosa, te regulacija tržišta) nailaze na mnogostruke
poteškoće. Diskurs o budućnosti zemaljskoga (ruralnog) prostora krenuo je posve drugim smjerom, jer još nije dovoljno prepoznata
svemoć duha kapitalističke industrijalizacije. Taj je duh glavni izvor
kontradikcija, pogrešnih sudova i tzv. »pogrešaka« koji paraliziraju
javnu raspravu o budućnosti rurisa. Autor zaključuje da su rasprave
tragom koncepcija »rizično društvo«, »komunlkacijsko društvo«, »kulturni kapital« i »globalizacija« veoma daleko od stvarnoga seoskog života, te da će način rješavanja problema "harmonizacije"
posljedica regionalnih razlika, način prevencije rizičnog prometa, prerastanje folklornog turizma u respektabilnu snagu za njegovanje
seoske kulture te ekološki zahtjevi potrošača odrediti budućnost
sela u Europi.
Ključne riječi
budućnost; Europa; selo; monotetički pristup; stvarni problemi
Hrčak ID:
37240
URI
Datum izdavanja:
12.5.2009.
Posjeta: 1.379 *