Izlaganje sa skupa

MARIKULTURA NA HRVATSKIM OTOCIMA

G. Šarušić

Sažetak

Prvi intenzivniji pokušaji proizvodnje marikulture u Hrvatskoj počeli su početkom 1980-ih godina. Sredinom osamdesetih dolazi do širenja i razvijanja marikulture, sa stalnom tendencijom rasta. Intezivno se uzgaja nekoliko vrsta riba i školjaka. Od riba komercijalno su najvažnije i vrlo cijenjene lubin Dicentrarchus labrax i orada (podlanica) Sparus aurata, a od školjaka su najvažnije dagnja Mytilus galloprovincialis i kamenica Ostrea edulis. Također se, iako u malim količinama, uzgajaju zubatac Dentex dentex, japanski pagar Pagrus major i pic Puntazzo puntazzo. Nedavno se započelo s uzgojem tune Thunnus thynnus. Riblji mlađ uzgojen u hrvatskim mrjestilištima pokriva 70% domaćih potreba, dok se zbog veće potražnje mlađa poglavito malih uzgajivača, 30% uvozi uglavnom iz Italije i Francuske. Na hrvatskoj strani Jadranskog mora postoje brojni predjeli čije su geomorfološke i meteorološke značajke odredile način ove vrste intenzivnog uzgoja. Sve se riblje vrste uzgajaju u plutajućim kavezima. Izbor kaveza, odnosno tzv. polupučinski kavezi ili kavezi pogodniji za zaštićenije uvale, veličina, uzgojni volumen i konstrukcija ovise o ulagačevu osobnom izboru. Godišnja proizvodnja 1996. ostvarena u 10 uzgajališta smještenih na otocima iznosila je oko 600 t konzumnog lubina i 300 t podlanice, što čini 70% ukupne proizvodnje u Hrvatskoj. Uključujući i druge uzgojne vrste, prošlogodinja je proizvodnja iznosila do 1 000 t, a predviđa se da bi mogla iznositi oko 1 300 t u sljedećoj godini. Proizvodnja školjaka na otocima obično je osobni pokušaj uzgajivača, koji proizvode manje količine, i to uglavnom u polikulturi. Ovakva proizvodnja ima veće mogućnosti, ali je dijelom ograničena zakonima o kvaliteti kontrole EZ-a, po kojima izvoz školjaka nije dopušten, a dijelom i situacijom na domaćem tržištu koje je znatno smanjeno zbog kolapsa turizma u vrijeme nedavnog rata. Gotovo 80% konzumne ribe izvozi se u Italiju, a tuna se isključivo izvozi u Japan. Očekuje se da će zahtjevi za morskim proizvodima, ribama i školjkama, porasti na domaćem tržištu. Ova se očekivanja temelje na mogućnostima novih ulaganja, kao i na tržišnim perspektivama ponovno oživjelog turizma koji je, čini se, od osobite važnosti upravo za male otočne uzgajivače. Neiskorišteni dobri uzgojni uvjeti, mali rizik od obalnih i industrijskih onečišćivača, manje vlasničkih nesporazuma, manja konkurencija za lokacije i koncesije razlozi su otvaranja farmi na otocima. Razvoj marikulture na otocima dio je i političke ili socio-demografske orijentacije vlade, ali iskorištavanja ovih mogućnosti ovise o odabiru proizvođača.

Ključne riječi

marikultura; hrvatski otoci; proizvodnja ribe i školjaka; mrjestilište; uzgajalište; marketing

Hrčak ID:

4294

URI

https://hrcak.srce.hr/4294

Datum izdavanja:

1.9.2000.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.247 *