hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Decizionistički modeli politike

Henning Ottmann ; Institut Geschwister Scholl Sveučilišta u Münchenu, München, Njemačka

Puni tekst: hrvatski, pdf (106 KB) str. 129-141 preuzimanja: 479* citiraj
APA 6th Edition
Ottmann, H. (2010). Decizionistički modeli politike. Politička misao, 47 (1), 129-141. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/57687
MLA 8th Edition
Ottmann, Henning. "Decizionistički modeli politike." Politička misao, vol. 47, br. 1, 2010, str. 129-141. https://hrcak.srce.hr/57687. Citirano 18.11.2019.
Chicago 17th Edition
Ottmann, Henning. "Decizionistički modeli politike." Politička misao 47, br. 1 (2010): 129-141. https://hrcak.srce.hr/57687
Harvard
Ottmann, H. (2010). 'Decizionistički modeli politike', Politička misao, 47(1), str. 129-141. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/57687 (Datum pristupa: 18.11.2019.)
Vancouver
Ottmann H. Decizionistički modeli politike. Politička misao [Internet]. 2010 [pristupljeno 18.11.2019.];47(1):129-141. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/57687
IEEE
H. Ottmann, "Decizionistički modeli politike", Politička misao, vol.47, br. 1, str. 129-141, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/57687. [Citirano: 18.11.2019.]

Sažetak
Decizionizam s pravom ističe odlučujuću važnost odluke u političkom procesu.
No mora se kritički vrednovati njegova dramatska pretenzija (od Schmitta
do Agambena) prema kojoj se normalnosti života suprotstavlja patos izvanrednog
stanja i krize, čime se briše svaka razlika ne samo između normalnosti
i izvanrednoga stanja nego čak i između demokracije i diktature. Pravi obzor
s kojega se mogu objasniti decizionizam i njegovi dramatizirajući oblici jest
novovjekovlje u cjelini. Rađanje decizionizma iz krize tradicije i zajedničkosti
može se promatrati već na početku novovjekovlja: u Machiavellija i Hobbesa.
Vrhunac dramatizacije nalazimo u Schmittovu decizionizmu, u korištenju političke
teologije za dramatizaciju politike kao drame subjekta koji svoju samovoljnu
slobodu dobiva sekularističkim razvlaštenjem Boga. Drugi pravac političke
filozofije zagovara, nasuprot primatu decizije, politički primat diskusije
i diskursa. Autora zanimaju oblici diskursa koji habermasovski ili rawlsovski
kruže oko pojma deliberativne demokracije. Teorije deliberativne demokracije
većinom su obilježene ovim postulatima: zahtjevom za jednakošću i uključenošću,
za besprisilnošću i komunikativnošću orijentiranom na sporazumijevanje.
Autor upozorava da se u tim zahtjevima iskazuju pretjerana očekivanja,
koja diskurs i diskusija nisu u stanju postići (očekivanja konsenzusa i racionalnosti,
podcjenjivanje preddiskurzivnih pretpostavki). U završnom dijelu autor
poantira da su i decizionizam i teorija diskursa djeca novovjekovnih gubitaka
tradicije i zajedništva. Decizija i diskusija sliče posvađanoj braći, premda sve
poduzimaju da ospore svoje srodstvo. Moguće je posredovanje opreke tako što
će zavađena braća prepoznati svoje srodstvo. Ujedinjenjem su barem zaštićeni
od opasnosti iracionalizma i pretjeranoga očekivanja racionalizma.

Ključne riječi
politika; decizionizam; diskurs; rasprava; deliberacija

Hrčak ID: 57687

URI
https://hrcak.srce.hr/57687

[engleski]

Posjeta: 1.051 *