hrcak mascot   Srce   HID

Pregledni rad

Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.)

Mirko Jung ; Saumerstrasse 45, CH-8800, Švicarska

Puni tekst: hrvatski, pdf (3 MB) str. 177-194 preuzimanja: 602* citiraj
APA 6th Edition
Jung, M. (2010). Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.). Infektološki glasnik, 30 (4), 177-194. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/66642
MLA 8th Edition
Jung, Mirko. "Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.)." Infektološki glasnik, vol. 30, br. 4, 2010, str. 177-194. https://hrcak.srce.hr/66642. Citirano 22.11.2019.
Chicago 17th Edition
Jung, Mirko. "Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.)." Infektološki glasnik 30, br. 4 (2010): 177-194. https://hrcak.srce.hr/66642
Harvard
Jung, M. (2010). 'Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.)', Infektološki glasnik, 30(4), str. 177-194. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/66642 (Datum pristupa: 22.11.2019.)
Vancouver
Jung M. Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.). Infektološki glasnik [Internet]. 2010 [pristupljeno 22.11.2019.];30(4):177-194. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/66642
IEEE
M. Jung, "Spongiozna encefalopatija (1920.–2010.)", Infektološki glasnik, vol.30, br. 4, str. 177-194, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/66642. [Citirano: 22.11.2019.]

Sažetak
U radu se istražuju prve prionske bolesti od kojih je većina genetskog podrijetla. Uključuju točkaste mutacije (promjena jedno baznog para, change in a single base pair Adenine/Guanine, Thymin/Cytosine) DNA, insercija oktapeptida u N-ti dio prionskog proteina (3 do 216 oktapeptida), delecije (samo dva ili tri su poznata do sada). Tri ili više insercija potrebna za ovu bolest. To je 35 točkastih mutacija (najčešće su na kodonima 102, 178 i 200). Najnovija varijanta CJB, koja nastaje konzumacijom mesa zaraženog goveda, karakterizira polimorfizam Metionin/Metionon (M/M) na kodonu 129 u 98 posto slučajeva. U ostalih oblika prionske bolesti nema zabilježenih promjena u prionskom genomu. Točkaste mutacije karakterizira jedna promjena u jednom baznom paru od 109 postojećih u ljudskom genomu. Genetske prionske bolesti čine 10-15 posto svih slučajeva prionske bolesti. Ne-genetske prionske bolesti čine 85-90 posto slučajeva, a zajedno se javljaju u 1,5-2,5 slučaja na milijun stanovnika. Genetske prionske bolesti su istovremeno i infektivne. Patološki prionski protein (PrPSc) potreban je za postavljanje dijagnoze. Klinička dijagnoza genetskih i ne-genetskih prionskih bolesti čini se vrlo kompliciranom. U bolesnika s genetskim prionskim bolestima ponekad postoje anamnestički podaci o sličnim slučajevima koji su se pojavili u ovoj ili prijašnjim generacijama. Genetske prionske bolesti mogu se dijagnosticirati analizom baznih parova laboratorijskom metodom ili automatskim uređajem ili citokemijom, metodom lančane reakcije polimerazom, Western blot metodom, imunoenzimskim testom (ELISA). Za izvođenje ovih metoda potrebno je konstruirati tzv. „primere“ ili početnice za kodone 102, 178 i 200. Rade se i obdukcije, biopsije, elektroneurodijagnostika i analiza cerebrospinalnih markera prionskih bolesti. Diferencijalna dijagnostika na druge bolesti je također vrlo važna. Najviše publikacija objavio je Prusiner, koji je dobio i Nobelovu nagradu. On je nedavno promijenio svoje mišljenje o eliminaciji proteina X i prihvatio tezu o utjecaju stranih čimbenika. Patološki prionski protein PrPSc ne može nastati iz prionskog proteina PrPC jer PrPSc, kao protein, ne može stvarati nove proteine. PrPSc je proizvod gena, što znači da je nukleoprotein. U radu smo sažeto prikazali njegove ideje o genetskim prionskim bolestima. Infektivnost genetskih i ne-genetskih prionskih bolesti čini se vrlo niska. U posljednjih 40 godina analizirana je kultura tkiva: mnogo puta je bila pozitivna i uzročnik je mogao proći “pasaže”. Godine 2007. objavljen je rad o virusnoj etiologiji prionskih bolesti. Međutim, mnogi sojevi otkriveni do danas mogli su se uspoređivati samo elektronskim mikroskopiranjem. Pronađene su čestice veličine 20 do 50 nanometra, koje su se smatrale virusima, ali usporedba nije bila moguća. Nekoliko drugih neurotropnih virusa također je detektirano, čime se zakomplicirala dijagnostika prionskog uzročnika. Potrebna su daljnja istraživanja kulture tkiva, što je razvidno iz brojne do sada objavljene literature.

Ključne riječi
spongiozna encefalopatija; prioni; genetika; spori virusi

Hrčak ID: 66642

URI
https://hrcak.srce.hr/66642

[engleski]

Posjeta: 898 *