Epidemije kuge i zdravstvena kultura u Šibeniku u kasnom srednjem vijek

Abstract

U radu se razmatra problematika pojava epidemija kuga u šibenskoj komuni tijekom kasnog srednjeg vijeka, a osobito u 15. stoljeću. U radu se nastojalo ukazati da su kužne epidemije tijekom 15. stoljeća harale Šibenikom i komunalnim distriktom znatno češće nego što se do sada smatralo. Također se iznose podatci o mjerama zdravstvene zaštite i higijene koje su središnje mletačke i komunalne šibenske vlasti poduzimale u cilju sprječavanja širenja te gušenja kužnih epidemija, osobito unutar gradskih zidina. Raščlamba pokazuje da su kužne epidemije tijekom 15. stoljeća kontinuirano izbijale u šibenskoj komuni, a u nekim slučajevima epidemije su trajale u razdobljima od dvije i tri godine. Izvori, među kojima se ističu brojni bilježnički spisi, a osobito razni oblici posljednjih volja i inventari dobara, statut i njegove reformacije te dukali središnjih mletačkih vlasti ili reformacije odnosno odredbe komunalnih vlasti, ukazuju na činjenicu da je šibenska komuna u borbi protiv kužnih epidemija djelovala u skladu sa onovremenim europskim zdravstveno-higijenskim i medicinskim standardima. Oboljeli od kuge kao i članovi njihovih obitelji stavljani su u izolaciju, najčešće u sela u komunalnom distriktu, bogatije stanovništvo napuštalo je grad odmah po pojavi kuge, komunalne vlasti sprječavale su mobilnost u smislu kretanja stanovništva sela prema gradu, ali i obrnuto u čemu su veliku ulogu imali pripadnici mletačkih plaćeničkih postrojbi koji su na gradskim vratima sprječavali bilo kakav nedopušteni ulazak u grad ili izlazak iz njega. U komuni je ustrojena karantena, a u ubožnicama i leprozorijima je tijekom osobito mortalitetnih epidemija pružana skrb oboljelima. Komunalne vlasti donosile su odluke o zabrani ukopa na pojedina crkvena groblja unutar grada kao i direktan kontakt između sudionika u ceremoniji pokopa sa tijelom preminule i okužene osobe, najčešće putem iskazivanja emocija putem ljubljenja tijela. Konačno, o velikom naporu i relativno modernom zdravstvenom pristupu u nastojanju da se spriječi pojava ili barem izolira, u gradu je tijekom cijelog 15. stoljeća djelovao velik broj apeninskih i dalmatinskih, od komune odlično plaćenih, liječnika i kirurga, ali i ranarnika, travara i prodavača mirodija.