Građanstvo, gradske vlasti i javne kuće u gradu Zagrebu 1900. godine

Abstract

U radu se na temelju arhivskog gradiva Državnog arhiva u Zagrebu razmatra sukob između građana, gradskih vlasti i vlasnika javnih kuća u Zagrebu krajem 19. stoljeća. Gradsko poglavarstvo odlučuje 1898. godine sve javne kuće u gradu premjestiti na jednu lokaciju, iz donje u gornju Kožarsku. Industrijalizacijom, urbanizacijom i modernizacijom prostitucija postaje sve masovnija pojava u gradovima. Zbog toga je i u Zagrebu, kao i u drugim europskim gradovima, prostitucija pravno regulirana reglementacijskim sustavom, odnosno javne kuće su dozvoljene, ali djeluju prema određenim zakonima i pravilnicima, a nadzire ih mjesno redarstvo. Smještajući zagrebačke javne kuće na jednoj adresi, na rubu grada, gradske vlasti su lokalizirale prostituciju u gradu i olakšale redarstveni nadzor. No, za susjedstvo u gornjoj Kožarskoj to nije bio ruban dio grada. Građanstvo okolnih ulica prosvjedovalo je te tako štitilo svoje interese, prije svega obitelj i imovinu, i brinulo za svoju reputaciju. Unatoč tome, gradsko poglavarstvo nije na građanske molbe pozitivno odgovaralo, no ipak je odlučilo bolje urediti rad javnih kuća kroz Bludilišni pravilnik (1899.). Između dviju suprotstavljenih strana: građana i vlasnika javnih kuća, zagrebačko poglavarstvo je prednost dalo javnim kućama, svojevrsnoj gospodarskoj aktivnosti koja je zakonom dozvoljena. Reglementacijskim sustavom su javne kuće bile dio grada i trebale su dobiti svoje mjesto makar na periferiji.