Statut grada Pule: kodeks iz 1500. i njegove minijature

Sažetak

U ovom radu obavljen je detaljan vizualni pregled mehaničkih i fizikalno-kemijskih oštećenja koja su uočljiva na iluminaciji. Na općoj razini motiva koje prikazuju minijature iščitan je stil koji je rađen u duhu sjeverno-talijanskog quattrocenta i pokazuje karakteristike ferarske sitnoslikarske škole s mletačkim utjecajem. Poseban osvrt posvećen je motivu grba i liku unutar medaljona na foliju 6v, što je dovelo do pretpostavke da je mogući naručitelj kodeksa mletački dužd Agostino Barbarigo. S obzirom na utvrđeni stil, posebno kod izrade ukrasnoga floralnog okvira i minijatura slova, uočena je sličnost s drugim minijaturama istoga razdoblja i geografskoga podrijetla te je na osnovu novijih istraživanja minijature pretpostavljena mogućnost da je iluminacija rađena u venecijanskoj radionici Maestra di Pica. Da bi se provjerila ova pretpostavka, upućeno je pismo stručnjaku za ovo područje, gospođi Lilian Armstrong, koja je to potvrdila. No, skrenula je pozornost na figuralni dio iluminacije te sugerirala da se ovdje najvjerojatnije radi o Benedettu Bordoneu, cijenjenom venecijanskom minijaturistu toga vremena. Daljnjim istraživanjem pronađene su fotografije minijatura na foliju 6v, 7r i 94r snimljene 1909., a objavljene 1911. godine. Fotografije su iznimno značajne jer su nastale u razdoblju prije restauracije u Veneciji 1936. godine. Nakon toga učinjena je vizualna usporedba sadašnjega stanja mehaničkih oštećenja sa stanjem koje je zabilježeno na ovim fotografijama te je utvrđeno da je došlo do daljnjega mehaničkog oštećivanja boje i pergamene. Na skenovima koji su snimljeni za potrebe monografije Pulski statut / Statuta Polae 2000. godine nisu vidljive razlike u mehaničkim oštećenjima boje u odnosu na današnje stanje, dok za fizikalno-kemijska oštećenja nije obavljena usporedba zbog nerealna tonaliteta boja na skenovima iz ovoga razdoblja. Nakon fotografiranja iluminacije pod kosim svjetlom, uz pregled literature o renesansnim pigmentima, izvršena je vizualna identifikacija pigmenata koji su upotrijebljeni za izradu minijatura i tinte. Dobar je dio identifikacije prepušten daljnjim analizama, ali je utvrđena diskoloracija azurita, malahita i kobaltnoga pigmenta što je temeljna dijagnoza koja ukazuje na potrebu stabilizacije ovih pigmenata restauratorsko-konzervatorskim postupkom. Rekonstrukcija slikanoga dijela nije uputna zbog oštećenja pergamene i prevelikoga zadiranja u izvornost iluminacije jer je velika površina koja obuhvaća nedostatak boje. Zbog teškoća u opisivanju ovako složenih mehaničkih oštećenja pokazalo se da je fotografija nezamjenjiv dokument kojim se može ostvariti uvid u stanje minijatura u trenutku snimanja. Pokazala se također kao jedini prihvatljiv način zaštitnoga snimanja ovakve vrste arhivskoga gradiva.