Istočnojadranska obala - čuvarica glazbene i plesne tradicije Hrvata

Sažetak

Tradicijska glazbena i plesna tradicija Istre i jadranskih otoka bogata je i raznovrsna. Stoljećima je ukorijenjena u svijest hrvatskog bića ovih prostora. Od samih početaka izložena je vrlo snažnim i sveprisutnim utjecajima latinske i talijanske kulture. Unatoč iznimno teškim povijesnim okolnostima, zahvaljujući zemljopisnoj izoliranosti otoka od obale i naročito samosviješću nacionalnog bića uvjetovanom sveprisutnošću narodnog jezika u najosjetljivijem dijelu ljudskog duha kroz cijelu povijest, hrvatski čovjek Istre i jadranskih otoka uspio je očuvati svoju baštinu. Pri tom, latinska i talijanska tisućljetna sveprisutnost nije uspjela pokoriti slavensku. Dapače, mnogi elementi ovih kultura prihvaćeni su i prilagođeni vlastitim viđenjima i danas su sastavnicom suvremenog kulturnog izraza hrvatske obale Jadrana. Uz zemljopisnu izoliranost obale i otoka, stoljetna je borba za narodni jezik i vlastiti glazbeni izraz u bogoslužju bila glavni čimbenik da su Istra i otoci sačuvali svoju glazbenu i plesnu tradiciju gdje je moguće razlučiti pet kulturnih izričaja imenovanih ovdje po njihovim lokalno prepoznatljivim nazivima: 1) Na tanko i debelo, izričaj istarsko primorske tradicije tijesnih intervala; 2) Kolo po starinsku, izričaj zadarsko-šibenskog tzv. Nijemog kola; 3) Ples od bȍja, južnodalmatinski izričaj kumpanija i mačevno-pokladnih plesova; 4) Puče moj, izričaj crkvenog pučkog pjevanja te 5) Dalmatino povišću pritrujena, izričaj dalmatinske klapske pjesme. Ovih pet izričaja nije pet izoliranih ili međusobno suprotstavljenih svjetova već svijet kulturnih fenomena koji žive paralelno ne prekrivajući jedan drugog, dapače, međusobno se preplićući i nadopunjujući.