Veze i razmjene istarskih i padovanskih franjevaca konventualaca

Sažetak

U gotovo pet stotina godina zajedničke političke povijesti, unutar Mletačke Republike postojale su dvije redovničke pokrajine ovoga Reda: ona sv. Antuna, sa samostanima oko Padove, i ona sv. Jeronima, sa samostanima u Istri i Dalmaciji. Posve je očekivano da je unutar fratara istog Reda i pod istom političkom upravom stalno dolazilo do duhovnokulturne razmjene. Tome je posebno pogodovalo školovanje istarskih fratara na učilištima Reda u Padovi i Veneciji. Početak te razmjene bilježi dugotrajna nazočnost pulskog fratra i arhitekte fra Jakova Puljanina, koji je preko dvadeset godina vodio završetak izgradnje velike bazilike sv. Antuna u Padovi. Slijedi plodno znanstveno-teološko djelovanje fra Ljudevita iz Pirana koje je prethodilo jednako toliko bogatom profesorskom djelovanju fra Mate Ferkića iz Krka. Padovanski fratar fra Antun iz Lendinare ukrasio je statute grada Pule, a padovanski reformatori fra Girolamo Galateo i fra Bartolomeo Fonzio svojim su propovijedanjem u Piranu i Kopru pobudili zanimanje nekih istarskih fratara za luteranizam i njihovo priklanjanje njemu. Dvojica među njima (fra Baldo Lupetina i fra Julije Morato) bili su žrtve inkvizicije. Konačno, kad je propala Venecija, te su se provincije, zbog malog broja fratara i izgubljenih samostana, ujedinile i bile u zajedništvu preko osamdeset godina. Bila je to savršena prilika za još življe veze i bogatiju razmjenu duhovno-kulturnih dobara.