Sudski spor između kapetana Kristofora Moškona i žitelja Pazinske knežije na osnovi sudskog zapisnika od 1. svibnja 1545. godine

Sažetak

Prošlost Pazinske knežije obilježena je brojnim izmjenama gospodara. Prelaskom iz ruku grofova Goričkih u posjed austrijske kuće 1374. godine, nastupilo je dugotrajno razdoblje odsutnosti feudalnog gospodara umjesto kojega vlast obnašaju kapetani koji Knežiju uzimaju u jednogodišnje zakupe ili ju uvjetno kupuju uz mogućnost ponovnog otkupa od strane Habsburgovaca. Obitelj Moškon prvi je takav kupac, a vlasništvo nad Knežijom držala je od 1532. do 1558. godine. Moškoni, otac Alex i sin Kristofor, podrijetlom trgovci iz Bergama, računali su s time da će uvjetno kupljen posjed s vremenom postati njihovo trajno vlasništvo i otvoriti im put prema plemićkom staležu. Žitelji Knežije uživali su brojne običajem utvrđene privilegije, među kojima se posebno ističe autonomija lokalnih zajednica koje su birale svoje župane s mandatom od godine dana kako bi obavljali razne upravne zadatke i posredovali između njih i gospodara. Ujedno su i njihova podavanja i obveze bili strogo regulirani urbarom. Kristofora Moškona, koji je očito naumio ojačati svoju moć na uštrb podanika ne mareći za prava i običaje, stanovnici su Knežije dali na sud negdje prije sredine 1544. godine. Posebno kraljevsko povjerenstvo istražilo je pritužbe koje su peticijom poslali župani komuna i žitelji. Nakon godinu dana i nekoliko prijelaznih rješenja konačnu su presudu, čiji se zapisnik danas čuva u Državnom arhivu u Veneciji, donijeli 1. svibnja 1545. godine. Presuda koja se sastoji od 66 članaka (9 ih nedostaje) predstavlja svjedočanstvo od neprocjenjive važnosti za poznavanje političkih, društvenih i gospodarskih prilika Pazinske knežije šesnaestog stoljeća. Kristofor Moškon je u velikoj većini članaka proglašen krivim za nametanja neosnovanih daća i poreza, zloupotrebu ovlasti kapetana, kao i uzurpacije zemljišta, prihoda od kazni, poštanske službe i druge. Pored ovih raznih načina na koje je pokušavao povećati svoje prihode na štetu države i podanika, Moškon je duboko zadirao i u autonomiju lokalnih zajednica. Umjesto izabranih župana, župnika, savjetnika i sudaca samovoljno je postavljao osobe na te službe i časti – često u zamjenu za novac – ne mareći za volju i prava stanovništva. Time je htio stvoriti mrežu odanih i o sebi ovisnih ljudi čime bi znatno ojačao svoju vlast i utjecaj u Knežiji. Ugroženi u svojim pravima, posegnuli su žitelji, kojima inače ni oružani otpor nije bio stran, za sudom i uspjeli se obraniti od Moškona. Sam sudski proces važan je za historiografiju Pazinske knežije i stoga što su se u rješavanju pritužbi podanika povjerenici dotakli niza tema koje bacaju novo svjetlo na različite aspekte društvenog, političkog i gospodarskog života. Opisan je izbor župana i ostalih službenika, jurisdikcija od lokalne do vrhovne apelacijske instance, kazne i pravila pritvaranja zločinaca, razmatra se problematika kolonizacije, pa čak i konkretnih slučajeva naseljavanja, uređuju se i reguliraju daće, tlake, problemi ograničenja uvoza, iznajmljivanja pašnjaka, kao i niz drugih problema u svezi gospodarstva. Tu su i neizostavne zatke, taj specifično istarski pravno gospodarski pojam za čije razumijevanje ovdje nalazimo vrijedne podatke, ali i čitav niz drugih informacija. Proces između Kristofora Moškona i žitelja Pazinske knežije ne predstavlja samo svjedočanstvo o ustrajnosti istarskog žiteljstva u obrani svojih »vjekovnih pravica« već je i neprocjenjiv izvor za brojne različite aspekte života austrijske Istre.