Izvorni znanstveni članak

Kant: moral i pravo otpora

Šefko Kurtović ; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Čitava Kantova filozofija premašila je vlastite (humeovske) zarade racionalnog empirizma, dakle relativizma. Na planu morala taj relativizam je osobito nepoželjan, otud filozofija a priori pojmova; pravo kao minimum morala bio bi negiran političkim (vrijednosnim) relativizmom, zato Kant nema politike osim prava, i to onoga privatno-pravnog, rimskog, koje on proglašava prirodnim (kao apsolutno racionalno). Rimski privatno-pravni principi su aksiomatska osnova nad kojom se diže zgrada dedukcijskih teorema političkog rezoniranja. Ubi ius ibi remedium temeljno je načelo koje služi negaciji i ograničenju prava - pa i onoga prava na pobunu - koja bi bila politička nad-"prava". U vijeku prosvijećenog apsolutizma, kao shematske izvedenice filozofije racionalizma, vlast je prestajala biti difuznom; njezini su nosioci postali suviše određeni da čitav sustav ne bi bio jasna, a time i ranjiva meta. A za Kanta (kao i Hobbesa) anarhija je najgori oblik tiranije. Dok Montesquieu i Rousseau prije u difuziji vlasti traže spas od tiranije, a Raynal i Mably pravo otpora ugnjetavanju vide ne samo kao ultimatum remedium nego kao dužnost građanina - Kant davno prije Francuske revolucije i Burkea smatra da je neprihvatljivo ne samo pravo otpora ugnjetavanju nego i revolucija koju bi izveo legalni suveren.

Ključne riječi

Hrčak ID:

105854

URI

https://hrcak.srce.hr/105854

Datum izdavanja:

4.10.1996.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.455 *