Izvorni znanstveni članak

Kako ponovno otkriti ljepotu i radost vjere

Anton Tamarut ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Na tragu motuproprija Benedikta XVI. Porta fidei te Note s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, koju je izdala Kongregacija za nauk vjere, kao i papinih prigodnih kateheza na temu vjere, ovim se radom želi naglasiti važnost i značenje ljepote i radosti u vjeri. Riječ je o dvama, po autoru bitnim svojstvima koja vjeri daju sjaj i toplinu, čine ju privlačnom i poželjnom životnom suputnicom. Iz podsjećanja i ukazivanja na ljepotu i radost vjere smije se, naime, očekivati probuđena potreba za njihovim ponovnim otkrivanjem, iz čega onda slijedi i poslanje na koje je papa Benedikt XVI. pozvao hrvatske hodočasnike prigodom zahvalnog hodočašća u Rimu 7. studenoga 2012. godine: »Isto tako znajte i vi s hrabrošću svima svjedočiti radost i ljepotu vjere u Isusa Krista.«
Ponovno otkriće ljepote i radosti u vjeri nemoguće je zamisliti bez unutarnje pomoći Duha Svetoga. Jedino je u njegovoj svjetlosti moguće spoznati i doživjeti ljepotu i radost vjere. U tom pogledu Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Drugoga vatikanskog koncila Dei Verbum govori o »ugodnosti pristanka i vjerovanja istini« (suavitatem in consentiendo et credendo veritati) koju daje Duh Sveti.
U radu se ukazuje na ljepotu i radost vjere kako u samom činu vjere tako i u njezinu sadržaju. Vjera je naime »dragocjeni dar« kako u pogledu čovjekova osobnog prianjanja Bogu tako i u pogledu čovjekova slobodnog pristanka uza svu istinu što ju je Bog objavio. Prema autorovu mišljenju, ljepota i radost vjere u prvom redu proizlaze iz njezine darovanosti. Vjera je dar susreta i odnosa. Kao i svaki živi odnos, tako i vjera živi od obostrane čežnje i želje, od obostranih očekivanja. Bog ima svoja očekivanja od čovjeka, čovjek ima svoja očekivanja od Boga. Bog se čovjeku nada i čovjek se Bogu nada. Od koga se ništa ne očekuje, taj nam ništa i ne znači. Vjera je živ, dinamičan, preobražavajući i rastući odnos.
Pod vidom sadržaja, u radu se, među ostalim, ističu ljepota i radost koje proizlaze iz vjere u Božje očinstvo i njegovu osobitu svemogućnost. Središnji se naglasak stavlja na otajstvo utjelovljenja, na objavu Boga i čovjeka u Isusu Kristu, na lik ecce homo i na uskrslog Gospodina, novog čovjeka stvorenog u Isusu Kristu. Na kraju se ukazuje na Duha Svetoga, koji je dar susreta i zajedništva, ljepote i radosti u samome Bogu, ali također i u onima u kojima se Bog svojom ljubavlju nastanio (usp. Rim 5,5). Duh Sveti je, naime, ono »ulje radosti« o kojem govori Pismo (Ps 45,8; Heb 1,9), bjelina i svjetlost preobraženog i uskrslog Krista (Mt 17,211; 28,3//). Duh Sveti autor je novog čovjeka, nove zajednice - Crkve i novog čovječanstva. Duh Sveti u licima ljudi obnavlja lice zemlje.
U zaključku, odgovarajući na pitanje zašto je i kako moguće izgubiti vjeru, njezinu radost i ljepotu, autor ujedno naznačuje i odgovor na pitanje kako je i gdje moguće ponovno otkriti ljepotu i radost vjere.

Ključne riječi

vjera; dar; odnos; susret; put; ljepota; radost; rast

Hrčak ID:

109822

URI

https://hrcak.srce.hr/109822

Datum izdavanja:

25.10.2013.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.234 *