Izvorni znanstveni članak
Strategija obrane i rat u Hrvatskoj
Siniša Tatalović
; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Strategija obrane je dio politike nacionalne sigurnosti koja je vojno-politički lanac sredstava, ciljeva i teorije pojedine države o tome kako može najbolje "proizvesti" sigurnost za sebe. U idealnim uvjetima ona uključuje objašnjenje zašto se očekuje funkcioniranje te teorije. Strategija obrane kao dio politike nacionalne sigurnosti treba identificirati moguće opasnosti za zemlju i mora osmisliti politička, gospodarska, vojna i druga sredstva za njihovo otklanjanje. S obzirom na moguće odgovore, strategije obrane mogu se razvrstati u tri skupine: ofenzivne, defenzivne i odvraćajuće. Cilj je ofenzivnih strategija da razoružaju protivnika - da unište njegove oružane snage; cilj je defenzivnih strategija da ne dopuste protivniku ostvarivanje ciljeva kojima teži; dok je cilj odvraćajućih strategija da kazne napadača (agresora) - da povećaju njegove troškove, iako time ne smanjuju vlastite. Stvaranjem i razvojem vojske i obrambenog ustroja Republike Hrvatske, profilirala se i strategija obrane ograničena mogućnostima triju navedenih općih strategija obrane, ali i čimbenicima, kao što su među ostalim: državna strategija, vojna strategija protivnika i međunarodno okruženje. Ti su čimbenici detaljnije obrađeni u cilju sagledavanja njihova utjecaja na strategiju obrane Republike Hrvatske, ali i na strategiju opće obrane uopće.
Ključne riječi
Hrčak ID:
111079
URI
Datum izdavanja:
1.2.1994.
Posjeta: 2.443 *