Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Mistika u ekumenskom dijalogu

Milan Špehar ; Teologija u Rijeci Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 933 Kb

str. 299-311

preuzimanja: 823

citiraj


Sažetak

Otkrivanje mistike u kršćanstvu ujedno je stvaranje još jednoga puta dijaloga među razdijeljenim kršćanima da bi se uspostavilo jedinstvo. Čak ni protestantizam više ne može kod sebe zanijekati postojanje mistike. Pravoslavna joj crkva pridaje veliko značenje jer za nju je mistika istovjetna teologiji i obratno, teologija je mistika. To ona može postići zato što joj je teologija apofatička, dok je na Zapadu ona više katafatička. Mistici pišu svoja djela i provokacija su za Crkvu i teologiju. Crkva i teologija nužno se o njoj moraju očitovati. Mistici su već po sebi "ekumenisti" jer osobno doživljavaju Boga, pa je stoga odnos prema Bogu neposredniji. Neposrednost ne znači da se mistično iskustvo događa bez posredovanja Crkve, nego da se ono događa bez osobnoga posredovanja (ne i bez osobnoga zalaganja!). Svi su mistici duboko svjesni mistike kao suverenoga Božjega dara. Zato se oni ne osjećaju privilegiranim osobama, što odgovara protestantizmu s naglašavanjem "sola gratia".

Mistika je apofatična teologija (što odgovara pravoslavlju) koja se inkulturira, tražeći nove izričaje za svoja neizreciva iskustva. Pročišćavanje u mistici danas bi bilo ono čišćenje koje teži k zajedničkom slavljenju liturgije, koja bi trebala postati središte i izvor svakog kršćanskoga mističnoga iskustva. To pročišćavanje znači oslobađanje u mistici od svega onoga sekundarnoga kako bismo prianjali k liturgiji-euharistiji kao središtu kršćanstva i kao temelju na kojemu se gradi sva mistika. Ono što se u mistici individualno doživi i proživi, to teži prema zajedništvu, jer kršćanske mistike nema bez uranjanja u zajedništvo Trojstva. Diviniziran čovjek o kojemu mistika govori očovječeni je čovjek koji je to više čovjek što se više angažira za izgradnju svijeta u svakom pogledu.

Za razliku od ekumenske teologije mi još nemamo ekumensku mistiku, koja bi sigurno puno mogla pridonijeti zbližavanju teologije. Što više u kršćanstvu proučavamo mistiku, to manje u njoj govorimo o različitim kršćanskim mistikama, ustrajući i dalje na različitim mističnim iskustvima koja nisu međusobne suprotnosti, nego međusobna obogaćivanja. Nekadašnja "fuga mundi" danas se preobražava u bijeg od neangažiranosti i međusobnih netrpeljivosti. Razlike u mistici ne samo da se moraju tolerirati nego su one bogatstvo za kršćanstvo kao takvo. Kršćanska mistika je mistika kršćanskoga Istoka i Zapada. Naposljetku, kršćanska mistika je teologija iskustva u pravom smislu riječi. Ona potječe iz teologije. Teologija hrani njeno iskustvo. To znači da teologija na njoj može mjeriti koliko je životna i jasna, ili je pak apstraktna. Stoga mistiku ne možemo mimoići u teološkim promišljanjima, tj. ona mora biti uvrštena u teologiju kao znanost, jer je bez nje teologija suhoparna, a ona se bez teologije može raspršiti u sveopće iskustvo koje može biti posve strano kršćanstvu.

Ključne riječi

Hrčak ID:

1155

URI

https://hrcak.srce.hr/1155

Datum izdavanja:

3.9.2004.

Posjeta: 1.664 *