Filologija, No. 60, 2013.
Izvorni znanstveni članak
Filozofija, mišljenje, kultura i jezik — neka opća razmatranja
Mislav Ježić
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
O odnosu filozofije i hrvatskoga jezika mogu se postavljati pitanja na različitim razinama:
Treba li u Hrvatskoj o filozofiji pisati na hrvatskome jeziku, ili na nekome drugome, svjetskome jeziku, npr. engleskome ili kineskome ili hindskome ili španjolskome? Ili oboje?
Pripadaju li u hrvatsku filozofiju sva djela hrvatskih auktora, ili samo ona koja su pisana hrvatskim jezikom, ili u nju ulaze i djela stranih i svjetskih auktora prevedena na hrvatski jezik?
Pripada li hrvatskoj kulturi i hrvatska filozofija ili ne?
Je li filozofija međunarodna struka u kojoj se treba postizati karijera i scijentometrijski utvrdiva »izvrsnost«, kao npr. u kemiji ili tehnologiji, ili je ona zauzeto misaono bavljenje temeljnim životnim, ontološkim, spoznajnim i ćudorednim pitanjima radi sebe samoga i radi drugih za koje ta pitanja mogu biti bitna? Jesu li to pitanja od osobne ili opće znatnosti, ili oboje?
Kako se filozofijska pitanja i razlaganja oblikuju u raznim jezicima i kako se prenose s jednoga u druge jezike?
Što je poticajno, a što ograničavajuće za mišljenje ako se filozofski tekst piše na vlastitu jeziku? Što je poticajno, a što ograničavajuće ako se piše na stranome jeziku?
Po čem su svjetski jezici svjetski, po čem je vlastit jezik vlastit i prisan, i ima li nešto po čem neki jezik jest ili nije »filozofijski«?
Ovaj rad raspravlja o pojmovima suprotnih jezičnih procesa: jezične mijene i jezičnoga razvoja. Pokazuje kako jezična mijena ugrožava i ograničava mogućnosti jezika, a jezični razvoj stvara i povećava mogućnosti jezika da izrazi kulturne ili duhovne sadržaje, vrijednosti, istančane osjećaje i razrađene misli, uključujući i filozofiju. Oba su procesa oprimjerena na klasičnim europskim jezicima, grčkome i latinskome, i na nekim suvremenima poput francuskoga, engleskoga, njemačkoga i hrvatskoga. Ti su jezici tijekom svoje povijesti očitovali jasne znake razgradnje sustava i propadanja u nekim razdobljima, kao i ponovne obnove i bogata razvoja u drugima. Složeno međudjelovanje europskih suvremenih i klasičnih jezika osposobilo ih je da se svi razviju u književne ili standardne jezike u svim funkcionalnim stilovima, ali na različitim osnovama i pomoću različitih jezičnih postupaka i sredstava. Svaki će od tih jezika nastaviti djelovati kao standardni jezik samo ako bude obuhvaćao sve funkcionalne stilove, a ako ne bude, postat će nepodoban za izraživanje i vlastite i međunarodne kulture.
Ovaj rad pokazuje i kako se hrvatski jezik izražuje u području filozofijskoga stila, čak i slobodnije od nekih velikih jezika. Stoga može biti dobrih razloga za hrvatske auktore da o filozofiji pišu na velikim svjetskim jezicima zato da bi postigli profesionalnu karijeru, ili pak da bi svoju poruku prenesli širemu čitateljstvu, ali jamačno ne zato da bi razrađenije ili istančanije izrazili filozofske misli. S druge strane, ima jednako dobrih razloga da pišu na hrvatskome jeziku da bi pridonesli hrvatskoj kulturi, ili da bi promišljali misli na opušteniji, prirodniji i vjerojatno stvaralački plodniji način.
Ključne riječi
filozofija; mišljenje; kultura; jezik
Hrčak ID:
116917
URI
Datum izdavanja:
1.3.2014.
Posjeta: 2.942 *