Izvorni znanstveni članak
Zatočeništvo Nikole Modruškoga kod Krbavskih knezova g. 1462
Mislav Elvis Lukšić
Sažetak
U ovome radu pisac raspravlja o slučaju otmice, utamničenja i ucjene modruškoga biskupa Nikole Kotoranina (g. 1461.-1480.) - poznatijeg kao Nikola Modruški - što ih je g. 1462. poduzeo Krbavski knez Karlo mlađi Kurjaković uz privolu svoga rođaka kneza Ivana Kurjakovića, te uz pomoć nekih svojih pouzdanika. Događaji su to, naime, koji do sada - osim usputnih osvrtanja - nisu zadobili veću pozornost u hrvatskoj povijesnoj znanosti. Te se tadašnje nevolje jednog od najistaknutijih hrvatskih humanističkih umnika, prelata i diplomata svoga doba mogu danas djelomično spoznati zahvaljujući sadržaju dvaju u znanosti već zapaženih pisama iz epistolarija zadarskoga nadbiskupa Maffea Vallaressa (g. 1450.-1495.), što se čuva u Vatikanskoj apostolskoj biblioteci unutar knjižnice Barberiniana, a koja nam svjedoče o njegovom posredovanju u tom nesvakidašnjem slučaju, o kojem znamo još ponešto zahvaljujući jednom posredničkom izvještaju mletačkoga Vijeća umoljenih, kao i jednoj buli pape Pija II. (g. 1458.-1464.) iz Vatikanske tajne pismohrane izravno vezanoj za ta zbivanja. Nije, naravno, isključeno da u nekoj od pismohrana postoji još pokoji izvorni zapis, koji nam ubuduće može upotpuniti spoznaju svih ovih događanja. Kao što je - sagledavajući ih u slijedu tamošnjih višegodišnjih zbivanja - razvidno iz dvaju Vallaressovih pisama od 10. srpnja 1462. godine, nezadovoljni time što je još pred dvije godine sjedište s naslovom dotadašnje krbavske biskupije premješteno iz njihove Krbave u Modruš, koji je tada u dominiju velikaških im suparnika Frankapana, knezovi dočekaše prigodu, pa otmicom, utamničenjem i potom ucjenom zatočenog modruškog biskupa, čovjeka od frankapanskog povjerenja, nastoje na silu iznuditi da papa Pio II. ponovno vrati biskupijsko sjedište odnosno naslov u Krbavu ili da pak ustanovi novu biskupiju u njihovu dominiju razmjerno prihodu s tamošnjih dobara. Ta se otmica inače dogodila najranije negdje sredinom svibnja, ili možda nešto kasnije u toku svibnja odnosno lipnja, s obzirom da iz jedne sačuvane biskupove isprave znamo da je 14. svibnja još uvijek bio na slobodi u svome modruškom sijelu. Osim spomenutog glavnog zahtjeva, velikaši prisiljavaju biskupa na to da ima nastojati da ih se odriješi od crkvenih kazni u koje su upali zbog teških grijeha počinjenih njegovom otmicom i utamničenjem, te na to da istodobno mora na sebe preuzeti svu krivnju za cijeli slučaj, a traže i da njegov poznanik, zadarski nadbiskup Vallaresso, osobno zajamči da će se izvršiti sve ono što biskup prisegom obeća prije svoga oslobođenja. Sve je ovo zadarskome nadbiskupu dojavio zatočenik svojim pismom. Kao što je vidljivo iz Vallaressovih pisama biskupu Nikoli Modruškom i Krbavskome knezu Ivanu, nadbiskup nije pristao biti osobnim jamcem, ali je, nagovarajući kneza da biskup bude odmah oslobođen, a biskupa da radi svoga spasa - koliko je do njega - ipak pristane na njihove zahtjeve, obećao da će učiniti sve u granicama svojih moći da slučaj bude sretno razriješen, kao i da naiđe na razumijevanje pri Svetoj Stolici, samo ako knezovi pokažu dobru volju i puste biskupa.
Ključne riječi
Hrčak ID:
12196
URI
Datum izdavanja:
20.6.2000.
Posjeta: 3.613 *