Izlaganje sa skupa
Smrt u filozofiji Dietricha von Hildebranda i Martina Heideggera
Ivan Tadić
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Autor iznosi misli Dietricha von Hildebranda i Martina Heideggera o smrti. Hildebrand smrt promatra najprije pod naravnim vidom, gdje se ona pokazuje kao nešto praintimno i kao ontološka odrednica svakoga čovjeka. On razmišlja o smrti voljene osobe, za koju moramo reći da je ona bila umjesto da ona jest. Strahotu smrti ne može odstraniti uvjerenje u besmrtnost na koju smo upućeni ćudorednim činima i vanjskim ljepotama, a ni optimizam kršćanske vjere.
Smrt promišlja i u svjetlu kršćanske vjere, prema kojoj ona znači trenutak suda te susret s Bogom i stanovnicima neba. Bez ovoga se kršćanskoga pogleda čovjek nalazi u metafizičkoj zabuni pesimizma, gdje bi se smrt činila kao nestanak u ništavilu. Zagonetku života poslije smrti Bog obasjava Objavom.
Heidegger u svojoj egzistencijalnoj analizi tubitka u Sein und Zeit polazi od razumijevanja tubitka od smrti. Smrt pripada samoj dinamičkoj strukturi tubitka. Dokle tubitak egzistira, on ima svoje moći-biti, a sa smrću on nije više bitak-u-svijetu. Tubitak se prepoznaje kao "bitak k smrti", gdje se razotkriva tjeskoba.
Heidegger razmišlja i o smrti drugih i kritizira pristup svakidašnjice prema smrti preko onoga "umire se". On smrt drugih promišlja u vidu posmrtnih formalnosti. Nitko ne može skinuti s drugoga njegovo umiranje.
Autor donosi i Heideggerovo razmišljanje o smrti i u drugim njegovim djelima, a Heideggerovo mišljenje o smrti naziva otvoreno-zatvorenim.
Na koncu autor uspoređuje dvojicu filozofa i iznosi neke dodirne točke i razlike u njihovu razmišljanju o smrti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
1236
URI
Datum izdavanja:
4.3.2002.
Posjeta: 3.605 *