Pregledni rad
Izuzeće i opravdana samostalnost ustanova posvećenog života
Jure Brkan
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Autor je u ovom članku obradio dva kanona iz Zakonika kanonskoga prava iz 1983. godine: kan. 586., § 1 - 2, i 591.1 U članku je istaknuto, kako je zakonodavac u obradi kanona 591. kada je riječ o izuzetosti (egzempcija) imao izvore iz crkvenoga zakonodavstva prije u Zakoniku iz 1917., dokumente II. vati- kanskoga sabora kao i one poslije sabora. Izuzeće je stari institut koji se do Zakonika iz 1983. smatrao općom povlasticom regularnih redovnika. Nakon II. vatikanskoga sabora izuzeće je mogućnost koju papa ima na temelju svoje primatske vlasti nad općom Crkvom. Što se tiče pravedne samostalnosti ustanova posvećenoga života ona je posebni zahtjev Crkve našega vremena radi toga da se bolje sačuva vlastita karizma pojedinih ustanova, a institut izuzetosti ide za tim da se pomogne dobru ustanove i potrebama apostolata. Papa može ustanove posvećenoga života izuzeti ispod vlasti mjesnih ordinarija i podložiti ih sebi samom ili drugoj crkvenoj vlasti. U djelovanju ustanova posvećenoga života u mjesnim crkvama treba imati na umu kan. 578. Posebno je za institut izuzeća, uz Zakonik iz 1917. zakonodavac imao kao izvor također dokumente II. vatikanskoga sabora Lumen Gentium 45 i Christus Dominus, 35, 3 te Mutuae Relationes – uređivanje odnosa između biskupa i redovnika 14. 5. 1978. Autor je naglasio kako kan. 586., § 1 - 2. nema izvore u Zakoniku iz 1917. Ustanove posvećenoga života trebaju biskupe poštovati te ih slušati prema crkvenim zakonima, a papa moraju slušati ne samo što su katolici, nego i zato što poslušnost prema papi zahtijeva i zavjet poslušnosti. Ustanove posvećenoga života dio su Božjega naroda – Crkve i kao takvi moraju osjećati s Crkvom koja je majka i učiteljica.
Ključne riječi
ustanove posvećenoga života; partikularne crkve; mjesni ordinariji; pape; izuzeće; samostalnost života
Hrčak ID:
127857
URI
Datum izdavanja:
15.7.2014.
Posjeta: 1.761 *