hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu

Bojan Goja ; Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine

Puni tekst: hrvatski, pdf (2 MB) str. 235-250 preuzimanja: 455* citiraj
APA 6th Edition
Goja, B. (2014). Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu. Ars Adriatica, (4), 235-250. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/130733
MLA 8th Edition
Goja, Bojan. "Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu." Ars Adriatica, vol. , br. 4, 2014, str. 235-250. https://hrcak.srce.hr/130733. Citirano 20.09.2019.
Chicago 17th Edition
Goja, Bojan. "Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu." Ars Adriatica , br. 4 (2014): 235-250. https://hrcak.srce.hr/130733
Harvard
Goja, B. (2014). 'Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu', Ars Adriatica, (4), str. 235-250. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/130733 (Datum pristupa: 20.09.2019.)
Vancouver
Goja B. Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu. Ars Adriatica [Internet]. 2014 [pristupljeno 20.09.2019.];(4):235-250. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/130733
IEEE
B. Goja, "Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu", Ars Adriatica, vol., br. 4, str. 235-250, 2014. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/130733. [Citirano: 20.09.2019.]

Sažetak
U franjevačkom samostanu Sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu čuva se inkunabula „O državi Božjoj“ (De Civitate Dei) Sv. Aurelija Augustina koju je 1475. godine u Veneciji tiskao Nicolas Jenson. Inkunabula je na f. 17 (kako je naknadno označena paginacija grafitnom olovkom, tj. stranici incipita – liber primus) kao i na više drugih stranica ukrašena lijepim višebojnim iluminacijama renesansnih stilskih karakteristika izrađenih temperom, zlatnim listićima, zlatnim prahom, sepijom, tintom i akvarelom. Iluminacije f. 17 sastoje se od dva fitomorfna inicijala, dekorativnog okvira i slobodnih figurativnih prizora tj. minijatura, dok su pojedine druge stranice ukrašene fitomorfnim i brojnim inicijala tipa littera notabilior visine dva retka izrađenima u crvenoj ili plavoj boji. Dekorativni ornamentirani okvir zaključen trolistima ispunjava gornju i lijevu marginu početne stranice. Osnovu dekoracije čini traka sastavljena od pet tankih linija koja se spiralno povija i tvori kružnice koje su ispunjene cvjetovima, listovima i bobicama u plavoj i zelenoj boji i boji ciklame te stiliziranim zlatnim cvjetovima čička (lat. Arctium lappa; pojedini autori nazivaju ove ukrasne motive bottoni dorati ili gold dots). U gornjem lijevom uglu okvira naslikan je češljugar. Na mjestu gdje započinje tekst lijevog stupca naslikan je unutar pravokutnog polja na zlatnoj pozadini inicijal „I“ sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame s osjenčanjima u različitim nijansama. Unutar dekorativnog okvira, na sredini visine inicijala, nalazi se medaljon unutar kojeg je naslikano poprsje Sv. Aurelija Augustina. Dekorativni ornamentirani okvir koji ispunjava gornju marginu ukrašen je na isti način kao i onaj uz desnu ali skromnije. Ime tiskara dodatno je naznačeno tako da je sa gornje i donje strane okvira ukrašeno sa po jednim stiliziranim zlatnim cvijetom čička sa gornje i češljugovine (lat. Dipsacus fullonum) sa donje strane. U prostoru donje margine simetrično su naslikana dva anđela koja kleče na tlu. Anđeli imaju slične fizionomijske osobine kao i lik Sv. Aurelija Augustina. Između sebe pridržavaju lovorov vijenac. U vijencu je kružno polje unutar kojega je naslikan renesansni grb. Polje štita u obliku konjske glave vodoravno je podijeljeno na gornju tamnoplavu i donju polovicu crvene boje. U njemu je prikazan uspravljeni zlatni lav razjapljenih čeljusti okrenut udesno koji se prednjim šapama drži za stablo. Drugi je stupac početne stranice ukrašen sa inicijalom „G“ kojim započinje prva knjiga (liber primus). Inicijal je sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene, žute i boje ciklame s osjenčanjima izvedenim u različitim nijansama i žutoj boji. Osim opisanih iluminacija i dvaju inicijala na f. 17 inkunabula je na pojedinim idućim stranicama, tj. na početku svake od sljedeće dvadeset i jedne knjige ukrašena sa još isto toliko inicijala sastavljenih od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame na zlatnoj pozadini unutar pravokutnog okvira obrubljenog tankom crnom linijom. To su inicijali „S“ na f. 27r; „I“ na f. 38v; „D“ na f. 49r; „Q“ na f. 60v; „Q“ na f. 72v; „D“ na f. 79r; „N“ na f. 91v; „E“ na f. 103v; „O“ na f. 110r; „C“ na f. 125v; „A“ na f. 137v; „E“ na f. 147r; „D“ na f. 158v; „D“ na f. 170v; „P“ na f. 185v; „P“ na f. 202r; „D“ na f. 216v; „Q“ na f. 236r; „D“ na f. 250r; „C“ na f. 269v i „S“ na f. 284v. Iluminacije inkunabule De Civitate Dei pripadaju sjevernotalijanskoj i venecijanskoj renesansnoj minijaturi a pokazuju brojne i izrazite sličnosti sa radovima koji se u literaturi povezuju sa znamenitim venecijanskim iluminatorom poznatim kao Maestro del Plinio di Giovanni Pico della Mirandola (Maestro del Plinio di Pico ili skraćeno Maestro di Pico). Atribuciju iluminacija inkunabule Maestru di Pico , uz moguću suradnju radionice i pomoćnika poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, u prvom redu omogućuje prikaz Sv. Aurelija Augustina te likovi dvaju anđela grbonoša karakterističnih tipologija koje pronalazimo u brojnim majstorovim radovima. Istovjetni likovi anđela pojavljuju se u donjoj margini djela Il Tesoro Brunetta Latinija (Gerardus de Lisa, Treviso, 1474.; Cambridge, Mass, Harvard, Houghton Library, Inc. 6459, c. 7). Lik Sv. Aurelija Augustina pokazuje izrazite sličnosti sa likom dominikanskog redovnika, umetnutog unutar inicijala „O“ na način littera historiata u djelu Supplementum Nicolausa de Auximo (Franciscus Renner et Nicolaus de Frankofordia, Venecija, 1474.; Biblioteka Marciana, Inc. Ven. 494, c.2). Istovjetni se anđeli i putti mogu pronaći i u donjim marginama Strabonove Geografije (Minneapolis, Univ. of Minnesotta Library, Ms. 1460/f St., c.1), te u dvije Plinijeve Historije Naturalis (Venecija, N. Jenson, 1472., Pariz, Bibliothèque Nationale, Vèlins 498 i Venecija, N. Jenson, 1472., San Marino, CA, Huntington Library, n. 2289). Lijep primjer za usporedbu je i Biblia Latina (Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475., Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library) jer ima naslovnu stranicu oblikovanu na sličan način kao inkunabula iz Kraja. U liku Sv. Jeronima koji je prikazan unutar littera historiata pronalazimo sve one brojne i karakteristične morellijanske detalje bitne za atribuciju oslika inkunabule iz Kraja Maestru di Pico. Izrazite sličnosti u oblikovanju svetačkih likova, fitomorfnih inicijala i dekorativnih okvira nalazimo i u iluminacijama dvaju Psaltira (Venecija, Biblioteca Querini Stampaglia, Inc. 6 i Siena, Biblioteca S. Bernardino del Convento dell'Osservanza) i naslovnicu Psaltira iz jednog Brevijara (Pariz, Bibliothèque Ste-Geneviève, OE XV 147 Rés). Svecima i anđelima karakterističnih tipologija ukrašena su i tri primjerka iz serije Commissioni rađena za dužda Agostina Barbariga (Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo Capello, 1487., Venecija, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. III. 33 (sl. 15); Commissione del doge Agostino Barbarigo a Paolo di Canale, 1489., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4729, c.2, te Commissione del doge Agostino Barbarigo a Tommaso Loredano, 1490., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4730, c.1). Podudarnosti se mogu pronaći i u iluminacijama Brevijara (oko 1480., Augsburg, Universitätsbibl., Cod. I.2.2o 35) gdje je prvoj stranici lettera istoriata sa umetnutim likom Sv. Pavla karakteristične fizionomije kakvu ima i lik Sv. Aurelija Augustina, te istovjetni likovi anđela u sredini donje margine. Za usporedbu su važne i tri inkunabule iz Padove (Biblioteca del Seminario Vescovile) opremljene iluminacijama koje su pripisane Maestru di Pico. Njihove minijature u izvedbi anđela, puttta i svetačkih likova karakterističnih tipologija i pojedinosti kao i tipa dekoracije na marginama također pokazuju izrazite sličnosti sa iluminacijama inkunabule iz Kraja. To su Lattanzijeva Opera (Giovanni da Colonia i Johannes Manthen, Venecija, 1478.; Forc. M. 3.2), Jacopo da Varagine, Legenda aurea (Gabriele di Pietro, Venecija, 1477., uz moguće sudjelovanje radionice; Forc. M. 2.22) i Cipriano, Opera (Vindelino da Spira, Venecija, 1471.; Forc. K. 2.12). Na temelju iznesenih usporednih analiza i uočenih sličnosti može se zaključiti da je iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei Sv. Aurelija Augustina (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) koja se čuva u samostanu Sv. Duje u Kraju izradio znameniti venecijanski renesansni iluminator Maestro di Pico, pa su one, bez obzira na moguću suradnju radionice i pomoćnika, poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, dopuna katalogu njegovih djela ali i dragocjen prilog sveukupnoj slikarskoj baštini iz vremena renesanse u Dalmaciji.

Ključne riječi
Maestro di Pico; iluminacije; inkunabula; De Civitate Dei; Nicolas Jenson; Venecija; samostan Sv. Duje; Kraj

Hrčak ID: 130733

URI
https://hrcak.srce.hr/130733

[engleski]

Posjeta: 877 *