Stručni rad
Čitajući Gudelja
Darko Gašparović
; Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet - Rijeka
Sažetak
Tekst kroz devet fragmenata interpretira pjesniπtvo suvremenoga hrvatskog pjesnika Petra Gudelja (rođen 1933. u Podosoju podno Biokova). Uvodno su kontrapunktirane dvije mitske planine drevne Helade: Partenon s hramom boginje Atene Parthenos, kao idealno ostvareno djelo klasične umjetnosti i Likabet (Vučja gora) njemu nasuprot, kao divlja i nepristupačna gora. Potom su napomenuta dva mjesta iz novije hrvatske književnosti koja uzeše vuka kao metaforu hrvatske povijesne zbiljnosti: pjesma To davno bješe Vladimira Nazora i roman Milutina Cihlara Nehajeva Vuci. Sve to zato jer je vuk jedna od mitskih životinja upisana u Gudeljev poetski svijet. Ukazano je na to da je Gudelj veliki dio života proveo izvan domovine, u Beogradu, ušavši tako i u srpski književni krug, ali je dosljedno stvarao u osebujnoj inačici hrvatskoga jezičnog koine, iskazujući vazda pripadnost hrvatskoj knjiæžvnosti. Gudelj crpe uvijek novu energiju iz vlastita rodnoga tla, ali i iz praizvora helenske filozofije. U sinkroniji svijeta zavičaj se dotiče i prožima s helenskim iskonom, u jedinstvenu kronotopu Mediterana. Vrijeme i prostor u Gudelja tvore jedno. Njegova poetska riječ stalno propituje njihovu objavu u svijetu čovjeka. Također, u duhovnome smislu, u Gudelja nalazimo, uz kršćansko ishodište, i elemente šamanizma, budizma i taoizma. Štoviπe, može ga se smatrati šamanom koji gata vrijeme i razgovara s mrtvima. Nameće se i usporedba s bestijarijem u Lautréamontovim Maldororovim pjesmama (Les Chants de Maldoror, 1869), ali je Gudeljev bestijarij kudikamo škrtiji, sveden na nekoliko mitskih arhetipova. Vezanost uz hrvatsku kulturnu i pjesničku baštinu vidljiva je u ranoj parafrazi drevne Šibenske molitve, kao i u heretičkoj pjesmi iz kasnije faze Hrvatski biskup. Može se reći da pjesnik Gudelj stoji i pjeva, vječito razapet između zemlje i neba, tijela i duše, doma i svijeta. Napokon, postavlja se pitanje Gudeljeva mjesta u kontekstu hrvatske književnosti. Nalazilo se da je blizak pjesnicima Mediterancima (Jure Kaštelan, Nikola Miličević, Josip Pupačić) ili pak vršnjacima (Anđelko Vuletić). Sam je ukazao na najveću duhovnu i poetičku bliskost s Tinom Ujevićem i Vesnom Parun. Oni su za nj animus i anima, muški i ženski princip, muški i ženski jezični stup hrvatskoga pjesništva. Zaključno je posve sažeto ukazano na pjesnikove prozne diskurzivne tekstove u kojima komentira svoj gorki osjećaj ignoriranja i napuštenosti od vlastite domovine koji kompenzira vrativši se u svoju “biokovsku spilju s pogledom na otoke, gdje će lizati rane i noktom po litici pisati pjesme”. Ipak je pravda, koja je spora, ali dostižna, sustigla i Gudelja. Posljednjih je godina dobio dvije najuglednije hrvatske književne nagrade: “Goranov vijenac” i “Krležinu nagradu”.
Ključne riječi
Hrčak ID:
130972
URI
Datum izdavanja:
15.12.2014.
Posjeta: 1.191 *