Izvorni znanstveni članak
Regulacijska tijela i regulacija: neki problemi u pogledu (ne)donošenja uredbi za izvršenje zakona
Jasmina Džinić
orcid.org/0000-0003-3927-6875
; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagreb
Sažetak
Od 1970-ih u okviru nastojanja za ostvarenjem mjera novog javnog menadžmenta započinju nastojanja za deregulacijom. Doktrina dobrog upravljanja, koju osobito zagovara Europska unija, na temelju loših iskustava s učincima deregulacije, favorizira bolju regulaciju, odnosno pametnu regulaciju. Pametna je ona regulacija koja je primjerena situaciji i dovoljno ekonomična u provedbi. Europska unija, ali i OECD nastoje postaviti standarde za unapređenje
oblikovanja propisa. Susjedna Slovenija već duže vrijeme nastoji oko regulacijske reforme i unapređenja regulacijske prakse. Empirijsko i pravno istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazalo je da Vlada u iznimno velikom postotku kasni u donošenju uredbi za izvršenje zakona, ili te uredbe čak i ne donosi. Analiziraju se potreba, mehanizmi i okviri režima odgovornosti Vlade za to. Jedna je od mogućih pretpostavki za objašnjenje takve prakse u prikrivenoj politici deregulacije, budući da Vlada sama predlaže donošenje
određenih zakona, kao i njihov sadržaj, i tako sama sebi, doduše posredno, određuje regulacijske obveze. Ističe se potreba daljnjeg istraživanja te prakse radi utvrđivanja razloga nesavjesnog regulacijskog djelovanja Vlade. Mogući su i drugi uzroci. Posebno se ističe nemogućnost jasnog razgraničenja zakonodavne materije od one koja se povjerava raznim regulacijskim tijelima. Umjesto jednostranih poziva na deregulaciju, primjerenije je traženje novih regulacijskih mehanizama.
Ključne riječi
regulacijska tijela – Hrvatska; regulacija; deregulacija; ponovna regulacija; regulacijske agencije; zakon; uredba za izvršenje zakona; podzakonski propisi; oblikovanje propisa
Hrčak ID:
131903
URI
Datum izdavanja:
8.9.2011.
Posjeta: 2.292 *