Bogoslovska smotra, Vol. 84 No. 4, 2014.
Prethodno priopćenje
Razvoj svijesti papinskog primata II. Povijesno-teološki pogled na drugo tisućljeće
Niko Ikić
orcid.org/0000-0001-5634-0387
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Svijest papinskog primata na kraju prvog tisućljeća dosegla je zavidnu visinu, s time da je u prvoj polovici drugog tisućljeća doživljavala svoj vrhunac a pri kraju tisućljeća svoju dogmatsku promulgaciju. U svojem razvoju preko određene prednosti i pasivna duhovnog prvenstva primat se razvio do aktivnoga juridičkog i univerzalnog značaja za univerzalnu Crkvu po shvaćanju univerzalne ekleziologije. Svijest primata je od vizije vicarius Petri dosegla poziciju vicarius Christi s tumačenjem izravne i neograničene vlasti koju mora prihvatiti svaki koji se želi spasiti. Takva svijest papinskog primata brzo je došla u neizbježan sukob s ondašnjim carskim autoritetima. Formalno se priznavalo dva autoriteta u slici dvaju mačeva s obrazloženjem da su oba u Crkvi, tj. onaj duhovni (sacerdotium) za Crkvu a onaj vremeniti (imperium) od Crkve. Jednako je bila snažna i slika o dvama svjetlilima poput Sunca i Mjeseca na istome nebu. Kao što Mjesec dobiva svoju svjetlost od Sunca, tako i kraljevska vlast dobiva svoj sjaj od papinskog ugleda. Jednostavno se obrazlagalo da vremenita vlast mora biti podložna duhovnoj, jer duhovno nadilazi vremenito. Takva svijest primata u drugom je tisućljeću imala i svoj križni put. Avignonsko sužanjstvo, razdoblje protupapa, pokret koncilijarizma i galikanizma i sl. zamračuju sjaj papinskog primata. Određenu saborsku potvrdu suprema potestas primat postiže na koncilima u Firenci i Tridentu, krunjenje doživljava na Prvome vatikanskom, a teološko oživljavanje i revalorizaciju na Drugome vatikanskom koncilu.
Ključne riječi
papinstvo; primat; nezabludivost; koncilijarizam; galikanizam
Hrčak ID:
133992
URI
Datum izdavanja:
6.2.2015.
Posjeta: 1.758 *