Izvorni znanstveni članak
PRILOG POZNAVANJU STANOVNIŠTVA I ANTROPONIMA MUĆKO-LEČEVAČKE ZAGORE
Danica Božić-Bužančić
; Split
Sažetak
Sela o kojima je ovdje riječ spadala su u XVIII. st. u Trogirsku zagoru. Staro stanovništvo već u XV. i XVI. st. bježi pred Turcima i pred epidemijama raznih bolesti, psoebno pred kugom, koja je bila čest crni gost u Dalmaciji kroz stoljeća. Zagora ostaje pusta, polja neobrađena, glad. To nije odgovaralo ni Mlečanima, ni Turcima, ni iz ekonomskih ni iz vojnih razloga. Stoga i jedni i drugi u više navrata naseljavaju opustjeli kraj, i to Morlacima, hrabrim borcima, transhumantnim stočarima, ali vrlo lošim poljoprivrednicima.
Na osnovu prezimena stanovnika o kojima je ovdje riječ doznajemo da su u XVIII. st. još uvijek živjeli u pojedinim selima i potomci ponekih starosjedioca iz vremena Šubića i Nelipića.
Uz sve te doseljenike, ovaj kraj je i dalje bio slabo naseljen, kao što je to bio slučaj i s cijelom Dalmacijom.
Zemlju na području osvojenom od Turaka »Novu stečevinu« proglasili su Mlečani državnom i dijelili je za razne zasluge po svojoj volji, kome su koliko htjeli. Dobivali su je i Zagorci (Morlaci). Posjednici su morali izvršavati razne obaveze prema vlastima, što je posebno teško padalo siromašnim Morlacima. O tome svjedoče arhivski izvori i suvremeni pisci.
Možemo zaključiti da su kidanje ekonomskog kontinuiteta, loše tlo, nejednaka podjela posjeda, razni nameti zaostalost poljoprivrede i stočarstva bili osnova velikog siromaštva. To je stvaralo podlogu, koja stoljećima nije dozvoljavala razvitak suvremene kulture, ni civilizacije. U tom je kraju, kao i u cijeloj Dalmatinskoj zagori sve do kraja drugog svjetskog rata vladala tradicijska kultura u običajima, odjeći, bijeda i siromaštvo u stanovanju i ishrani.
U prilogu su doneseni podaci o kvaliteti tla, broju obitelji i uopće stanovnika, domaćih životinja, popis prezimena i nadimaka u XVIII. st. na području svakog od proučenih sela.
Ključne riječi
Hrčak ID:
136223
URI
Datum izdavanja:
10.1.1989.
Posjeta: 6.382 *