Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15644/asc49/1/5

Utjecaj načina prijenosa šarnirske osi na trodimenzionalni pomak kondila između položaja centrične relacije i maksimalne interkuspidacije

Nikolina HOLEN GALEKOVIĆ ; Dom zdravlja Zagreb zapad, Albaharijeva 5, 10000 Zagreb
Vesna Fugošić ; Zavod za stomatološku protetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Vedrana Braut ; Zavod za stomatološku protetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Robert Ćelić orcid id orcid.org/0000-0002-5197-3465 ; Zavod za mobilnu protetiku Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb


Puni tekst: hrvatski pdf 278 Kb

str. 36-44

preuzimanja: 473

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 278 Kb

str. 36-44

preuzimanja: 1.013

citiraj


Sažetak

Svrha: Željelo se odrediti utječe li način registracije i prijenosa šarnirske osi (prijenos obraznim lukom spram prosječnog montiranja) s ispitanika u artikulator na trodimenzionalni pomak kondila između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI). Materijal i metode: U istraživanju su sudjelovala 32 potpuno ozubljena ispitanika (16 muškaraca i 16 žena). Inkluzijski kriteriji studije obuhvatili su asimptomatske ispitanike s normalnim okluzijskim odnosima (Angleova klasa I) u dobi od 20 do 33 godine (prosječna dob 22,6 ± 4,7 godina). Trodimenzionalni pomak kondila (anteroposteriorni, superoinferiorni i mediolateralni) između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI) bio je analiziran upotrebom indikatora položaja mandibule (MPI, SAM Prazisionstechnik GmbH, München, Njemačka). Rezultati: Prosječni trodimenzionalni pomak kondila iznosio je 0,13 ± 0,12 milimetara za prijenos obraznim lukom i 0,22 ± 0,23 milimetra za prosječno montiranje. Nisu zabilježene statistički značajne razlike između spolova. Rezultati Mann-Whitneyjeva testa pokazali su statistički značajne razlike za anteroposteriorni i superoinferiorni pomak kondila (P < 0,001). Razlika u mediolateralnom pomaku nije bila statistički značajna. Zaključak: S obzirom na odstupanja unutar trodimenzionalnog pomaka kondila, prijenos obraznim lukom pokazao se točnijim u odnosu prema prosječnom montiranju u poluprilagodljivi
artikulator. No prosječne vrijednosti trodimenzionalnog pomaka kondila nisu odstupale od normalnih vrijednosti, pa nemaju kliničko značenje. Prema tome, pouzdanima se mogu smatrati oba načina prijenosa (prijenos obraznim lukom i prosječno montiranje) kod asimptomatskih ispitanika s normalnom okluzijom.

Ključne riječi

artikulatori; centrična relacija; zglobna osovina; prijenos obraznim lukom

Hrčak ID:

136859

URI

https://hrcak.srce.hr/136859

Datum izdavanja:

24.3.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.854 *