Izvorni znanstveni članak
OD ANTROPOCENTRIČNE K EKOCENTRIČNOJ ETICI
Andrej Kirn
; Fakulteta za družbene vede Univerze v Ljubljani, Ljubljana
Sažetak
Sve veći ekološki problemi zahtijevaju širenje etičke regulacije čovjekova odnosa spram prirode. Tome se suprotstavlja cijela antropocentrično zasnovana europska kultura, a osobito njezina antropocentrično ograničena, agresivna ekonomija i etika. Europski etički antropocentrizam ima dva izvora: grčku kulturu i židovsko-kršćansku misao. U okviru antropocentrične etike moralnost se ograničava na ljudsku zajednicu, na zajednicu slobodnih i razumnih ljudi. Bitna ograničenost antropocentrične etike nije u tome što je ograničila polje moralnih subjekata na ljude, nego u tome što je suzila polje mogućih moralnih objekata.
Nakon drugoga svjetskoga rata, pa čak i prije, potrebu i zahtjev za novom ekološkom etikom istovremeno su izrazili američki šumarski stručnjak Aldo Leopold i njemački liječnik i humanist Albert Schweitzer. Leopoldova »etika zemlje« i Schweitzerova »etika poštivanja života« naišle su na otpor i unutar svjetovne i unutar religijske etičke tradicije. Ekološka etika ne ide samo za tim da proširi postojeće etičke norme na novo područje, već traži dublje promjene u samom razumijevanju moralnog subjekta i objekta. U praksi se počela uvoditi heteronomna ekološka etika. U budućnosti će se možda razviti i autonomna etička pozicija koja će priznati vrijednost prirodnim bićima i koja će ih zaštićivati ne samo zbog čovjekove koristi ili štete, već i poradi njihove vlastite vrijednosti.
Antropocentrizam je dao pečat i teoriji prava. Kao što su ekološki problemi promijenili i proširili etičku koncepciju, tako će se promijeniti i antropocentrički sužena doktrina prava.
Ključne riječi
antropocentrična etika; autonomna i heteronomna ekološka etika; ekocentrična etika; gospodstvo; intrinzične vrijednosti prirodnih entiteta, moralni objekt; moralni subjekt; održivi razvoj; prava prirodnih entiteta
Hrčak ID:
138701
URI
Datum izdavanja:
15.7.1992.
Posjeta: 3.152 *