Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15644/asc49/2/5
Raspon kretnji donje čeljusti i intenzitet boli kod pacijenata s anteriornim pomakom zglobne pločice bez redukcije
Iva Z. Alajbeg
orcid.org/0000-0001-8524-5661
; Zavod za mobilnu protetiku Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Marijana Gikić
; Privatna stomatološka ordinacija, Zagreb, Hrvatska
Melita Valentić-Peruzović
; Akademija medicinskih znanosti, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Svrha: Temporomandibularni poremećaj (TMP) najčešći su orofacijalni bolni poremećaj nedentalnog podrijetla. Istraživanje je provedeno kako bi se ispitao učinak istodobne primjene okluzijske
udlage i fizikalne terapije. Pritom je postavljena hipoteza da je istodobna primjena okluzijske udlage i fizikalne terapije učinkovita metoda za liječenje anteriornog pomaka zglobne pločice bez redukcije. Materijali i postupci: U istraživanje je bilo uključeno 12 pacijenata (srednja dob = 30,5 god.) s anteriornim pomakom zglobne pločice bez redukcije (prema DKI/TMP-u, potvrđeno magnetskom
rezonancijom) nasumično podijeljenih u dvije skupine: šest pacijenata dobilo je stabilizacijsku udlagu (SU), a šest je liječeno stabilizacijskom udlagom i fizikalnom terapijom (SU-FT). Ishodi liječenja uključivali su maksimalno otvaranje usta bez boli (MO), maksimalno asistirano otvaranje usta (MAO), devijaciju/defleksiju pri otvaranju i bol prema vizualno analognoj ljestvici (VAS). Rezultati: Na početku nije bilo razlika između skupina u jakosti boli prema vizualno analognoj ljestvici i rasponu kretnji donje čeljusti. Tijekom liječenja bol je prema vizualno analognoj ljestvici značajno smanjena u obje skupine (SU-FT F = 28,964, p = 0,0001, veličina učinka = 0,853; SU: F = 8,794, p = 0,0011, veličina učinka = 0,638). Raspon otvaranja usta značajno se povećao samo u skupini SU-FT (MO: F = 20,971, p = 0,006; MAO: F = 24,014, p = 0,004). Skupine su se značajno razlikovale s obzirom na devijaciju/defleksiju pri otvaranju (p = 0,040). Nakon terapije, devijacija tijekom otvaranja usta i dalje se pojavljivala samo kod jednog pacijenta u skupini SUFT, prema njih pet u skupini SU. Zaključak: Unatoč ograničenjima ovog istraživanja pokazalo se da istodobna primjena stabilizacijske udlage i fizikalne terapije tijekom šestomjesečnog liječenja rezultira značajnijim povećanjem raspona otvaranja usta i značajnijim smanjenjem devijacija tijekom otvaranja od stabilizacijske udlage koja se upotrebljava bez fizikalne terapije. Obje terapijske opcije pokazale su se djelotvornima u smanjenju boli kod pacijenata s anteriornim pomakom zglobne pločice bez redukcije. Unatoč objektivno dijagnosticiranom poremećaju temporomandibularnog zgloba, fiziološka funkcija je obnovljena.
Ključne riječi
temporomandibularni zglob; dislokacije; bol; okluzalna udlaga; terapija vježbanjem; fizikalna terapija
Hrčak ID:
139969
URI
Datum izdavanja:
18.6.2015.
Posjeta: 2.455 *