Izvorni znanstveni članak
Portretiranje psihe kao temeljna odrednica ranoga opusa Jerolima Miše
Ana Šeparović
orcid.org/0000-0002-1708-8358
; Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
Sažetak
U ovom radu izdvojit će se te interdisciplinarno i problemski analizirati psihološki aspekt kao jedna od temeljnih sastavnica ranoga umjetničkoga djelovanja Jerolima Miše (1911–1920), uočljiva na raznim područjima umjetničkoga stvaralaštva: slikarskom, likovno-kritičkom i književnom. Njegov interes za ljudsku psihu smješta se u kontekst novoga interesa za duševni život, koji se javlja u europskoj umjetnosti na početku XX. stoljeća. Psihološki se interes u Mišinim likovnim djelima i tekstovima manifestira u vremenu oko Prvoga svjetskoga rata na dva načina, koji ujedno predstavljaju i dva tipa intenzivne ekspresionističke emocionalnosti: kao univerzalna kozmička osjećajnost te kao individualna psihologizacija s naglaskom na afektu i ekstremnim duhovnim stanjima. Nagonski aspekt intenzivnih duhovnih stanja usko je povezan s idejnim kompleksom primitivizma, koji se ovdje promatra kao jedan od poticaja unutar hrvatskoga ekspresionizma. Važnost koju Miše pridaje »primitivnoj sastavnici duše« jasno se odrazila u njegovoj likovnoj kritici te u portretima, u kojima se naslanja na stilske elemente i ikonografiju slikarstva ikona prepoznavajući njihovu duhovnu dimenziju, što se pokazuje kao osobito aktualno u razdoblju oko ujedinjenja južnih Slavena u zajedničku državu 1918. godine.
Ključne riječi
Jerolim Miše; hrvatsko slikarstvo i likovna kritika 1910-ih; ekspresionizam; psihološki interes; primitivizam; slikarstvo ikona
Hrčak ID:
142260
URI
Datum izdavanja:
1.8.2015.
Posjeta: 1.949 *