Izvorni znanstveni članak
Pučki prigodni tekstovi 19. stoljeća u slavu 'slavenskih apostola' Ćirila i Metodija
Divna Zečević
Sažetak
U okviru ideje, ali i mita, o slavenskoj zajednici i srodnosti slavenskih naroda, došlo je u 19. stoljeću do oživljavanja značenja i pojave djela Ćirila i Metodija kojih je dvostruko bratstvo po krvi i životnom pozivu trebalo poučno predstavljati i vrhuski simbol obiteljske povezanosti svih Slavena.
Tisuću godina od Metodijeve smrti, 1885. godine proslavljeno je i na pučkom književnom planu u karakterističnom institucionalnom vjerskom nadmetanju što se očitovao u populartizatorskim tekstovima o solunskoj braći. Pučka književna propaganda bila je djelatna na obje strane.
Popularizira se predodžba o bezgrešnom slavenstvu, a krivnja za slavensku neslogu / "gdje su dva Slavena, tuj su tri pameti" / i jal prebacuje se na tuđince, na sve ostale koji nisu Slaveni a zarazili su "čistoću" slavenske duše: "mržnjom, sebičnšću, neslogom, zlobom, jalom".
Česta formula koja se javlja u stihu i prozi 19. stoljeća: "Za krst časni i slobodu zlatnu" vezuje i u hrvatskom 19. stoljeću pored kršćanskih i druga značenja: ratnička, borbena i herojska koja je imao raniji poganski krst, o čemu je pisao Miodrag Popović u knjizi: "Vidovdan i časni krst" / Beograd, 1976./. Karakteristična deviza: "Vjerom o prosvjetom k slobodi!" predstavlja, u stvari, varijantu deseteračke sintagme: "Za krst časni i slobodu zlatnu!"
Značajno je da tekstovi objavljeni u slavu Ćirila i Metodija sadrže obrise južnoslavenske i jugoslavenske orijentiranosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
14650
URI
Datum izdavanja:
30.9.1986.
Posjeta: 2.260 *