Ostalo
ANTISEPTICI U PREVENCIJI INFEKCIJE KRONIČNE RANE - ČINJENICE I ZABLUDE
NASTJA KUČIŠEC-TEPEŠ
orcid.org/0000-0001-5704-8281
; Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Kronične rane posljedica su brojnih komorbiditetnih čimbenika, a dominantni patoiziološki procesi su ishemija, edem i infekcija uz dob, neuropatiju i traumu. Raspadom integriteta kože nastala rana biva kontaminirana, a zatim i kolonizirana primarno iziološkom lorom domaćina, a zatim mikrobima iz okoline. Sve kronične rane su kolonizirane, a infekcija se razvija u 5 %-40 % slučajeva ovisno o vrsti, lokalizaciji, komorbiditetnim čimbenicima, trajanju, skrbi i liječenju. Posljedica patoizioloških procesa u kroničnoj rani je perzistetna kronična upalna faza s odgođenim cijeljenjem, koje može progredirati u lokalnu infekciju, sepsu, multiorgansko zatajenje i smrt. Različite tvari primjenjuju se u liječenju kroničnih rana milenijima, nažalost bez razumijevanja njihovog djelovanja, koje je često puta posve nejasno. Suvremena istraživanja ukazala su na primjenu antiseptika za kronične rane s efektivnim djelovanjem u prevenciji razvoja infekcije, širenja lokalne infekcije i kao potpora ciljanom liječenju. Prosudba o primjeni antiseptika ovisi o klinički deiniranoj infekciji i kvatitativnoj mikrobiološkoj obradi uzorka kronične rane, uz precizno deiniranu i samu kroničnu ranu. Cilj antisepse je da ubije ili inaktivira mikrobe - primarno bakterije u rani, redukcijom broja ili sprječavanjem multiplikacije u što dužem razdoblju. Antiseptici se primjenjuju u proilaktičke svrhe jednokratno, nekoliko puta tijekom jednog dana ili jednokratno u trajanju od 5 do 7 dana (obloge). Antiseptici primijenjeni u terapijske svrhe primjenjuju se višekratno, kroz duže vrijeme, 7 - 10 - 14 dana ili do početka stvaranja granulacija. Primjena antiseptika je ciljani i ograničeni postupak, osobito pri infekciji kronične rane. Infekcija kronične rane karakterizirana je prisustvom velikog broja mikroba >105CfU/g, miješanom mikrobnom lorom, te brojnim virulentnim čimbenicima od kojih je najznačajniji bioilm. Antiseptici su aktivne tvari, različite kemijske strukture koji se razlikuju po sastavu, spektru djelovanja, učinkovitosti, citotoksičnosti, teratogenosti, indukciji rezistencije i aktivnosti na bioilm. Idealan antiseptik ne postoji pa izbor treba biti praktičan i sa što manje nuspojava. Praktičan izbor antiseptika za kroničnu ranu ovisi o indikaciji, očekivanom patogenu ili patogenima, lokalnoj ili sistemskoj toleranciji, izvedivom vremenju ekspozicije, kumulativnom ili remanentnom djelovanju, lokalnoj i sistemskoj sigurnosti. Apsolutna indikacija za primjenu antiseptika je inicirana akutna i kronična rana, kronična kolonizirana rana u imunonekompetentnog i imunokompromitiranog bolesnika, te svi oblici ozljeda, tj. kontaminirane rane. Antiseptici se rabe do časa pojave granulacija. Antiseptici primijenjeni na kronične rane koji su ujedno učinkoviti na bioilm su klorheksidin diglukonat, poliheksanidi, oktenidin dihidroklorid, povidon jodid i nanokristalno srebro. Zdravstveni djelatnici se susreću s manjkom ili nedostatkom jasnih uputa, kako, kada, koliko dugo i koji od antiseptika primijeniti u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Pri primjeni antiseptika nužno je jasno deinirati razloge uporabe, ciljeve i trajanje primjene.
Ključne riječi
antiseptici; kronična rana; prevencija; infekcija
Hrčak ID:
148118
URI
Datum izdavanja:
8.11.2015.
Posjeta: 3.343 *