Izvorni znanstveni članak
Evolucija leksičkih varijanata u staroslavenskom prijevodu evanđelja od kraja 10. stoljeća do početka 14. stoljeća
Josip Vrana
Sažetak
U uvodu prve rasprave iznio sam rezultate dosadašnjih i svojih istraživanja staroslavenskih evanđelja. U sve četiri rasprave o leksičkim varijantama dvanaest staroslavenskih, ruskih, srpskih i hrvatskih evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu od kraja 10. do početka 14. stoljeća prikazao sam uglavnom sva ona mjesta na kojima neka evanđelja imaju jednu varijantu suglasnu s Marijinskim evanđeljem, a ostala novu, ne uvijek istu varijantu. Iz toga sam odredio posebno glavne karakteristike pojedinih evanđelja i njihovih leksičkih varijanata. U pojedinačnu analizu nisam se upuštao. Evo zašto. To će biti golem posao, koji će tražiti ne jednu, nego više rasprava ili knjiga. Ali već na temelju materijala skupljenog u ove četiri rasprave može se nazrijeti postanak i evolucija staroslavenskih evanđelja najraširenijeg teksta staroslavenske književnosti, jer su se tim tekstom služili ne samo manastiri nego i svaka parohija, odnosno župa. Prvobitni slavenski prijevod nije bio savršen, kako to misle neki istraživači, kasniji prepisivači nisu ga samo kvarili, nego su ga dotjerivali prema tadašnjim grčkim i latinskim evanđeljima i prema novijemu stanju njihova jezika. Koliko su u tome uspjeli, vidjet će se, kad se na temelju ukupnog broja pozitivnih i negatinih inovacija u svakom od spomenutih dvanaest, a i drugih evanđelja, odredi njihov karakter. Također već sada mogu reći, da u tekstu evanđelja istočne crkve nije došlo do neke posebne redakcije, nego su njihove inovacije bile samo revizije od slučaja do slučaja. U tekstu evanđelja zapadne crkve, tj. u hrvatskim glagoljskim evanđeljima došlo je do temeljite redakcije prema Vulgati prigodom unošenja njihova teksta u novije franjevačke misale. U najstarijim ruskim tekstovima došlo je do postupne rusifikacije. Kako su se kasniji ruski tekstovi razvijali, u to pitanje ne ulazim. Podaci o srpskim evanđeljima, koje sam iznio u svojim raspravama svjedoče da sa njihova područja nije bilo jedinstvene revizije.
Smatram, da sam svojim podacima stvorio sigunu platformu za dalje proučavanje teksta staroslavenskih evanđelja. Kad se to proučavanje izvrši, moći će se sastaviti tabelarni pregledi za svako evanđelje, kako sam to učinio u svojoj knjizi o Omišaljskom evanđelistaru, a vjerojatno će biti moguć i konačan sud o karakteru i evoluciji leksičkih varijanata staroslavenskih evanđelja, ali ne i teksta.
Ključne riječi
Hrčak ID:
14841
URI
Datum izdavanja:
30.9.1993.
Posjeta: 1.861 *